Verzal
Verzal ili majuskula je tipografski naziv za veliko slovo, na primjer A, B, V, G, D itd.
Verzalna slova razlikuju samo grčko, jermensko, latinično i ćirilično pismo. Većina ostalih pisama (kao što su gruzijsko, glagoljičko, arapsko, hebrejsko i devangari) ne razlikuju mala i velika slova (a neki logografski sistemi, kao što je kineski, nemaju slova uopšte). Štaviše, ni evropski jezici nisu pravili razliku u veličini slova prije 14. vijeka; postojao je i verzal i kurent, ali jedan tekst bi koristio samo jedno pismo, a drugi samo drugo.
Istorijski, velika slova su nastala prije malih. Mala slova su nastala prilagođavanjem velikih za brže rukopisno pisanje.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
U pismima koja razlikuju velika i mala slova, velika slova se koriste za kapitalizaciju, pisanje akronima, zbog navodne bolje čitljivosti i za naglašavanje teksta.
Velika slova su se pri upotrebi mehaničkih pisaćih mašina koristila za tipografsko naglašavanje u tekstu. Međutim, duži niz velikih slova je teže čitljiv. S napredovanjem modernog računarskog uređivanja teksta i razvojem interneta naglašavanje se izvodi ispisivanjem samo jedne riječi velikim slovima, ili upotrebom kurziva, ili podebljanih slova, što je već duža praksa i u štamparstvu. U slovoslaganju, kada je neophodno upotrijebiti niz velikih slova često se koriste umanjena velika slova kako bi se izbjeglo prenaglašavanje riječi u tekstu koji je ispisan uglavnom kurentom.
U elektronskoj komunikaciji upotreba isključivo velikih slova smatra se elektronskom nepismenošću, a upotreba nekih riječi ispisanih svim velikim slovima u tekstu koji se sastoji od malih slova tumači se kao vikanje.
Kapitalizacija[uredi | uredi izvor]
Kapitalizacija je upotreba velikog slova samo na početku riječi sa nastavkom riječi ispisanim malim slovima. Pravila upotrebe velikog slova se razlikuju od jezika do jezika i često su veoma složena, ali neka su i zajednička za većinu jezika, kao za početak rečenice i kod vlastitih imenica. U njemačkom jeziku kapitalizuje se svaka imenica.