Veljko Andrejević Kun
Veljko Andrejević Kun | |
---|---|
Datum rođenja | 25. jul 1877. |
Mesto rođenja | Beograd |
Datum smrti | 8. mart 1948.70 god.) ( |
Veljko Andrejević Kun (Beograd, 25. jul 1877 — Beograd, 8. mart 1948) bio je srpski grafičar i ksilograf. Stvarao je u drvorezu, posebno za višebojnu štampu.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Po završetku četiri razreda realke u Beogradu, učio je ksilografiju u Državnoj štampariji. Nakon dve godine otišao je u Budimpeštu, a zatim u Beč, pa u Vroclav i konačno u Berlin gde dobijao narudžbine za izradu drvoreza za ilustrovane kataloge, naučne knjige u višebojnoj štampi.[1]
Po povratku iz Berlina 1913, u Balkanskoj ulici u Beogradu je otvorio štampariju. Tokom Prvog svetskog rata je radio kao grafičar pri Komandi srpske vojske. Crtao je i antiratne karikature od kojih su neke štampane i kao razglednice, zbog čega je bio interniran i boravio u austrijskom logoru Boldogasonj (Frauenkirchen) do kraja rata.[1]
Saznavši da će se za izradu novčanica angažuju pozvati strani ksilografi, 1931. godine je ponudio svoje usluge Zavodu za izradu novčanica. Jedini je autor dinara u međuratnom periodu, koji je bio graver klišea prema priloženom crtežu drugih umetnika.[1]
Autor je prve višebojne novčanice od 50 dinara s likom Aleksandra Prvog Karađorđevića, izdate 1. decembra 1931.[1]
Kao graver novčanica je radio i za vreme Drugog svetskog rata i autor je novčanice od 500 srpskih dinara.[2]
Poznati su i njegovi nacrti za poštanske marke. Izradio je seriju za Dom PTT službenika iz 1940. i marku „Prohor Pčinjski” iz 1945.
Sin mu je bio Đorđe Andrejević Kun.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Đorđević 2007.
- ^ Ćirić 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Đorđević, M. (2. 7. 2007). „Majstor obojenog novca”. Politika onlajn. Beograd. Pristupljeno 24. 9. 2016.
- Ćirić, Sonja (15. 8. 2013). „Kratka likovna istorija dinara”. Vreme. Beograd: IP Vreme, d.o.o. 1180. Arhivirano iz originala 16. 09. 2016. g. Pristupljeno 17. 9. 2016.