Vladimir Gizl fon Gizlingen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Gizl fon Gizlingen
Portret iz 1904. godine
Lični podaci
Puno imeVladimir Rudolf Karl Frajher Gizl fon Gizlingen
Datum rođenja(1860-02-18)18. februar 1860.
Mesto rođenjaFinfkirhen (Pečuj), Austrijsko carstvo
Datum smrti20. april 1936.(1936-04-20) (76 god.)
Mesto smrtiSalcburg, Savezna Republika Austrija
Politička karijera
Politička
stranka
Nacistička partija (1931—36)[1]
13. novembar 1913 — 25. jul 1914.
MonarhFranc Jozef
PrethodnikOto Kun fon Kunenfeld
NaslednikEduard Oto
Ambasador Austrougarske u Crnoj Gori
10. decembar 1909 — 13. novembar 1913.
MonarhFranc Jozef
PrethodnikŠtefan fon Ugron cu Abranfalva
Naslednikniko

Vladimir Rudolf Karl Frajher Gizl fon Gizlingen (nem. Wladimir Rudolf Karl Freiherr Giesl von Gieslingen; Finfkirhen, 18. februar 1860 — Salcburg, 20. april 1936) bio je austrijski general i diplomata, ambasador Austrougarske u Crnoj Gori od 1909. do 1913, i u Srbiji od 1913. do 1914. Uručio je Julski ultimatum Srbiji 23. jula 1914. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 18. februara 1860. godine u Finfkirhenu (današnji Pečuj) kao najmlađi sin generala artiljerije Hajnriha Karla fon Gizlingena. Njegov stariji brat je bio general Artur Gizl fon Gizlingen. Po završenoj obuci na Terezijskoj vojnoj akademiji u Viner Nojštatu 1879, pridužen je Ulanskom puku. Član generalštaba je postao 1884. Do 1893. godine je služio u raznim vojnim jedinicama u Tarnovu, Brnu, Sarajevu i Terezinu.[2]

Nakon atentata na Franca Ferdinanda 28. juna 1914, Austrougarska je 23. jula 1914. Srbiji uputila oštri Julski ultimatum, na koji se u narednih 48 sati očekivao odgovor. Kao ambasador u Beogradu je on bio zadužen za njegovo uručivanje Vladi Srbije, na čijem čelu je bio Nikola Pašić. Po naređenjima ministra spoljnih poslova Austrije, grofa Leopolda fon Berhtolda, Gizl je napustio Srbiju 48 sati pošto ultimatum nije bezuslovno prihvaćen.[2] Ovi događaji, kasnije nazvani Julska kriza, su direktno doveli do početka Prvog svetskog rata. Austrougarska je 28. jula 1914. proglasila rat Srbiji. Sam Gizl nije pripadao tzv ratnoj struji u Beču, ali su savremenici naveli da je njegovo ispunjenje Berhtoldovih naređenja bio bitan korak ka ratu.[3] Uoči napuštanja Srbije, preko svog činovnika je 25.(12) jula uputio Ministarstvu spoljašnjih poslova Srbije sledeću poruku koju je prenela i Politika:[4]

Po okončanju rata je živeo u Bad Radkersburgu u Štajerskoj.[2] Februara 1931. je pristupio austrijskom ogranku Nacističke partije u Salcburgu, i nekoliko puta je održao govore na izbornim mitinzima.[1]

Preminuo je 20. aprila 1936. u Salcburgu.

Između ostalih odlikovanja, 1887. godine je odlikovan ordenom Belog orla.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Franz Schausberger: Alle an den Galgen! Der politische „Takeoff“ der „Hitlerbewegung“ bei den Salzburger Gemeindewahlen 1931. Böhlau, Wien 2005, ISBN 3-20577-340-3, S. 71f.
  2. ^ a b v Austrijski biografski leksikon (1815-1950). „Giesl von Gieslingen Wladimir Frh.” (PDF). biographien.ac.at (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2. maj 2022. 
  3. ^ Günther Kronenbitter: „Krieg im Frieden“. Die Führung der k.u.k. Armee und die Großmachtpolitik Österreich-Ungarns 1906–1914. Verlag Oldenbourg, München 2003, ISBN 3-486-56700-4, S. 254f.
  4. ^ Vladimir Gizl fon Gizlingen (25. jul 1914). „Gizlovo pismo - Akt kojem je Austrija prekinula diplomatske odnose”. digitalna.nb.rs. Digitalna NBS. str. 2. Pristupljeno 12. maj 2022. 
  5. ^ 'Arthur Giesl Freiherr von Gieslingen', Austro-Hungarian Army Arhivirano mart 28, 2010 na sajtu Wayback Machine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]