Vojnički šlem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Primer modernog vojničkog šlema (Britanski Mk 6 sa platnenom navlakom).

Vojnički šlem (engl. combat helmet) je deo lične ratne opreme vojnika i starešina za zaštitu glave od hladnog i pešadijskog oružja, parčadi i kuglica artiljerijskih zrna ili avionskih bombi, ili pojedinih tvrdih predmeta.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Šlemovi su među najstarijim oblicima lične zaštitne opreme i poznato je da su ih nosili Akađani/Sumeri u 23. veku pre nove ere, mikenski Grci od 17. veka pre nove ere,[3] Asirci oko 900. p. n. e., stari Grci i Rimljani, tokom srednjeg veka, pa sve do kraja 17. veka od strane mnogih boraca.[4] Njihovi materijali i konstrukcija postajali su sve napredniji kako je oružje postajalo sve moćnije. Prvobitno napravljeni od kože i mesinga, a zatim od bronze i gvožđa tokom bronzanog i gvozdenog doba, ubrzo su u mnogim društvima posle oko 950. godine nove ere u potpunosti bili napravljeni od kovanog čelika. U to vreme, oni su bili čisto vojna oprema, štiteći glavu od sečućih udaraca mačevima, letećim strelama i masketama niskim brzinama. Gvozdeni šlemovi su raspoređeni u konjicu Maliskog carstva da bi zaštitili konjanike i njihove konje.[5]

Stari vek[uredi | uredi izvor]

Još u grobnicama Mesopotamije pronađeni su vojnički šlemovi od bronze i zlata (verovatno vladarski) upotrebljavani oko 3.000. p. n. e. Imala ih je i vojska Starog Egipta, izrađivani su od čvrstih tkanina i ojačani metalnim pločicama. Asirrski šlemovi bili su od topljenog gvožđa (konusni ili ovalni) s pokretnim delovima za zaštitu lica.[1]

U Grčkoj korintski i dorski šlem imali su oblik maske koja je zaklanjala lice, a atički je imao samo nosobran; svi su imali greben i perjanicu u obliku četke. Lakše naoružani ratnici nosili su šlem od kože ili filca sa metalnim vrhom. Ukrašavani su različitim ukrasima (Aleksandar Makedonski, na primer, nosio je šlem ukrašen belim krilima).[1]

Rimska vojska u doba republike nosila je kožni šlem, a kasnije od metala (lat. cassis): veliti kožni, konjanici bakarni, a centurioni i konzuli pozlaćeni s ukasima od srebra i visokim perjanicama. Posebnu vrstu uskih šlemova nosili su zastavnici (stegonoše): lice im je bilo pokriveno, a podbradak je bio jače isturen.[1]

Keltski šlemovi su kuglasti sa širim ojačanjima na temenu. Germani prihvataju tip šlemova rimskih vojnika; njihovi konjanici nose šlemove u obliku životinjske glave sa razjapljenim čeljustima. Gali šlemove izrađuju od kože, a zatim od metala. Tračani i Iliri imaju šlemove slične grčkim, sa grebenom i velikom perjanicom.[1]

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

Vojske srednjovekovnih država zadržale su šlemove slične antičkim. Od 10. do 12. veka nose se niski i laki šlemovi konusnog oblika, a u 13. veku u obliku prevrnutog lonca. U 14. i 15. veku u pešadiji i konjici preovlađuje šlem sfernog oblika sa štitom za vrat i vizirom. Konjanici nose glomazne šlemove, jer ispod njih imaju pletenu i pancirnu kapu. U 15. veku u Bavarskoj i Saksoniji vojnici su nosili gvozdene šlemove u obliku ovalnog šešira, sa štitnikom za bradu i lice povezanim sa prsnim oklopom; pod uticajem gotičkog stila na šlemove je ugrađivan šiljasti vrh.[1]

Južni Sloveni[uredi | uredi izvor]

Vojske srednjovekovne Srbije, Bosne i Hrvatske nose šlemove od okovane kože, pletene gvozdene žice (u obliku kapuljače) ili kovanog gvožđa. Bili su raznog oblika: konusnog - germanskog, lončastog - rimskog i sa izvučenim šiljastim vrhom. U 12. veku nosi se i duboki šlem sa prorezom za oči. Vojska Tvrtka I (1353-1391) u Bosni imala je i kacige u obliku visokog lonca ravnih strana, sa izbočenim temenom i prorezima za oči.[1]

Novi vek[uredi | uredi izvor]

U 16. veku nose se zatvoreni šlemovi sa vizirom, ali u 17. veku, sa širenjem vatrenog oružja, njihova upotreba opada:[4] do kraja veka zadržavaju ga samo kopljanici (morion) i teška konjica. Francuska vojska prva je izbacila iz upotrebe sve vrste šlemova; uvodi ih ponovo krajem 18. veka u nekim konjičkim jedinicama (kirasiri, konjička garda i dragoni). U 19. veku šlem je u opremi konjice gotovo svih armija.[1] U Napoleonovo doba ponovo su uvedeni kirasiti konjički šlemovi za kirasire i dragune u nekim vojskama koje su nastavile da koriste francuske snage tokom Prvog svetskog rata sve do 1915. godine.[6]

Prvi svetski rat i njegova povećana upotreba artiljerije obnovili su potrebu za čeličnim šlemovima, pri čemu su francuski adrijan šlem i britanski brodi šlem bili prvi moderni čelični šlemovi korišćeni na bojnom polju,[7][8] nakon čega je ubrzo usledilo usvajanje sličnih čeličnih šlemova, kao što je štalhelm[9][10] kod drugih zaraćenih naroda. Takvi šlemovi su štitili glavu od gelera i fragmenata.

Današnje vojske često koriste visokokvalitetne šlemove napravljene od balističkih materijala kao što su kevlar i tvaron,[11] koji nude poboljšanu zaštitu. Neki šlemovi takođe imaju dobre nebalističke zaštitne kvalitete, protiv pretnji kao što su potresni udarni talasi od eksplozija.[12][13]

Mnogi današnji borbeni šlemovi su prilagođeni zahtevima modernog ratovanja i nadograđeni STANAG šinama da služe kao platforma za montažu kamera, video kamera i VAS plašta za montažu uređaja za noćno osmatranje.

Počevši od ranog 20. veka, borbeni šlemovi su često bili opremljeni pokrivačima šlemova kako bi pružili veću kamuflažu. Postojale su dve glavne vrste pokrivača — kamuflažne mreže su ranije bile široko korišćene, ali većina modernih borbenih šlemova umesto njih koristi maskirne platnene navlake.

Do kraja 20. veka, počevši od 1970-ih i 1980-ih, novi materijali kao što su kevlar i tvaron počeli su da zamenjuju čelik kao primarni materijal za borbene šlemove, u nastojanju da poboljšaju smanjenje težine i balističku zaštitu, kao i zaštitu od traumatskih povreda mozga. Ova praksa se i dalje nastavlja u 21. veku, uz dalji napredak i usavršavanje korišćenih vlakana, dizajna i oblika kacige i povećane modularnosti. Rani sistemi kaciga ovog novog dizajna su američki PASGT, španski MARTE, italijanski SEPT-2 PLUS i britanski Mk6.

Postava[uredi | uredi izvor]

Postava se koristi za negiranje potresnih povreda. Istraživači iz Nacionalne laboratorije Lorens Livermor objavili su 2011. studiju koja je zaključila da je dodavanje postave od ⅛ inča (3 mm) smanjuje silu udara u lobanju za 24%.[14]

Moderno doba[uredi | uredi izvor]

Pešadija ponovo dobija šlemove tek u Prvom svetskom ratu: čelični šlem pojavio se tek u uslovima rovovskog rata, jer je glava vojnika ranjavana više nego ostali delovi tela.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija (knjiga 9). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 509—510. 
  2. ^ „Combat Helmets and Blast Traumatic Brain Injury”. JMVH (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-05. 
  3. ^ „Shaft Graves, Mycenae”. Arhivirano iz originala 3. 7. 2010. g. Pristupljeno 3. 7. 2010. 
  4. ^ a b „Short History of Armour and Weapons”. Arhivirano iz originala 19. 12. 2007. g. Pristupljeno 13. 11. 2007. 
  5. ^ Law, Robin (1976). „Horses, Firearms, and Political Power in Pre-Colonial West Africa, Past and Present”. Past and Present. 72 (1): 112—132. doi:10.1093/past/72.1.112. 
  6. ^ Heaumes Page Arhivirano 30 novembar 2006 na sajtu Wayback Machine
  7. ^ „The first modern steel combat helmet: the French 'Adrian' - Military Trader”. 2. 2. 2009. Arhivirano iz originala 26. 7. 2011. g. Pristupljeno 17. 1. 2011. 
  8. ^ Military headgears Arhivirano 27 maj 2012 na sajtu Archive.today
  9. ^ „German-Helmets.com”. Arhivirano iz originala 13. 2. 2009. g. Pristupljeno 13. 11. 2007. 
  10. ^ „German Pickelhaube Spiked Helmet Evolution Guide”. www.kaisersbunker.com. Arhivirano iz originala 13. 2. 2006. g. Pristupljeno 13. 11. 2007. 
  11. ^ „Differences Between Kevlar and Twaron | Difference Between”. www.differencebetween.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-03-30. 
  12. ^ „Kevlar PASGT Helmet”. 
  13. ^ „combat helmet upgrade,tbi,brain injury,military,charity”. Operation Helmet. Arhivirano iz originala 10. 12. 2021. g. Pristupljeno 28. 12. 2022. 
  14. ^ Zoroya, Regg (17. 4. 2011). „Larger helmet could guard against brain injury to troops”. USA Today. Pristupljeno 17. 4. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]