Gvanabara (zaliv)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Satelitski snimak zaliva

Zaliv Guanabara je okeanski zaliv lociran na jugoistoku Brazila, u državi Rio de Žaneiro. Na njegovoj jugozapadnoj obali se nalazi grad Rio de Žaneiro, a na jugoistočnoj grad Niteroj. Guanabara je drugi po veličini zaliv u Brazilu(412 km²). Zaliv je dugačak 31 kilometar i 28 kilometara širok. Njegova usta su sa sjeverne strane pritisnuta sa Papagajovim Vrhom (Pico do Papagaio), a sa južne Šećernom Glavom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kada su portugalski istraživači prvi put ugledali ovaj zaliv, 1501. godine, njegove obale su već naseljavala razna plemena brazilskih indijanaca. Iako je, kako neki misle u zabludi, Gaspar di Lemos zaliv krstio, 1. januara, 1502. godine u Januarsku Rijeku (Rio de Žaneiro), zaliv je već ima tupi ime guará-nhã-pará, što znači njedra mora, slična rijeci, odakle potiče i današnje ime, Guanabara. Prvi evropljani koji su ga ugledali, su ga ovako opisivali: ... zaliv je tako dobro oslikan i sagrađen, da ga je jedino Bog, Svemogući mogao napraviti!. Tokom narednih vijekova, glavni ulaz u Rio je bio kroz zaliv. Vodeni saobraćaj u zalivu je veoma intenzivan, povezujući centar Rija sa ostrvima Paketa i Vilganjon, kao i centar Niteroja sa Rijom. Od 1974. godine na samim ustima zaliva se nalazi most koji povezuje Rio i Niteroj.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pogled na Rio de Žaneiro, iz zaliva

Prosječna dubina zaliva je 3 metra, a najdublji je na samom ulazu, gdje iznosi 17 metara. U zalivu se nalazi preko 130 ostrva najviše na njegovoj južnoj strani, uključujući:

  • Lajes
  • Governador (na kojem se nalazi međunarodni aerodrom Karlos Žobim)
  • Galeão
  • Paketa (na kojem nema auto-saobraćaja)
  • Cobras
  • Flores
  • Fiscal
  • Vilganjon
  • Fundao (na kojem je sjedište Univerzitetskog kampusa)

Na sjevernoj strani zaliva, zahvaljujući sedimentnim taloženjima nalaze se najveće površine pod mangrovom, koje često ugoste delfine i ponekog kita. Reljef u zalivu je idealan za luke, a najbolji primjeri su luke u Riju i Niteroju.

Okolina - Ekologija[uredi | uredi izvor]

Trenutno, zaliv je oterećen otpadnim vodama, kako kanalizacionim vodama okolnih naseljatako i industrijskim otpadom. Iako postoji 55 rijeka koje se ulijevaju u zaliv, kao i činjenica da se voda iz zaliva miješa sa vodom u otvorenom moru, preko 14000 industrijskih postojenja na rubu zaliva uspijeva da ga zagadi. Površina sa koje se sve vode slivaju u zaliv je oko 4.000 km² unutar koje je nalaze i gradovi i mjesta Duke de Kašijas, São João de Meriti, Belford Rošu, Nilopolis, Sao Gonsalo, Maže, Guapimirim, Itaboraj, Tangua, kao i dijelovi Rio de Žaneira, Niteroja, Nova Iguasua, Cachoeiras de Macacu, Rio Bonito i Petropolisa. U ovoj se regiji nalazi oko 10 miliona stanovnika što čini 80% ukupnog stanovništva države Rio de Žaneiro, koja je u zadnjih 20 godina 20. vijeka bila najbrže rastuća država u Brazilu. Od početka 1990-ih ovaj je region postao mjesto najvećeg projetka oporavka okoline, sponzorisanog od vlade Japana. Nažalost, ovaj projekat je trenutno zaustavljen.

Uzročnici zagađivanja[uredi | uredi izvor]

Na velikom dijelu ruba zaliva se nalaze razne građevine kao što su luke, mostovi i putevi.

Uništavanje mangrove[uredi | uredi izvor]

Od prvobitnih 260 km² zaliva, koliko je bilo prekriveno mangrovom, danas je ostalo samo 82 km². Uništavanjem ovog drveta, onemogućava se život drugih životinja čiji je opstanak vezan za ovo drvo. Posljedica ovoga je smanjenje dubine zaliva.

Industijski zagađivači[uredi | uredi izvor]

Oko 14000 industrijskih postrojenja je odgovorno za ogromne količine toksičnih materija u vodama zaliva. Najveći zagađivač je za sigurno Petrobrasova rafinerija nafte u Duke de Kašijasu koja je odgovrna za izlijevanje raznih naftnih derivata i teških metala u zaliv. Procjenjuje se da dnevno u zaliv izlije zagađenja:

Ekološke nesreće[uredi | uredi izvor]

Kao da osnovni zagađivači nisu dovoljni, takođe se dešavaju i akutne ekološke nesreće, skoro u svakom od industrijskih postrojenja. U januaru 2000. godine, isticanje 1,3 miliona litara nafte u zaliv je uzrokovalo veliku štetu na mangrovama i vodenom životu uopšte. Takođe, u martu 2006. godine, se dogodio veliki pomor ribe u zalivu, za koji je optužen međunarodni aerodrom Karlos Žobim, na kojem su, prilikom pranja aviona, otpadnu vodu ispustili, greškom, u zaliv.