Gedelove teoreme o nepotpunosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U matematičkoj logici, Gedelove teoreme o nepotpunosti su dve teoreme o ograničenjima formalnog sistema, koje je dokazao Kurt Gedel, 1931. godine.[1]

Ove teoreme pokazuju da ne postoji potpun i konzistentan formalni sistem koji korektno opisuje prirodne brojeve i da nijedan dovoljno strog sistem koji opisuje prirodne brojeve ne može da potvrdi svoju sopstvenu konzistentnost. Pri tome, u matematičkoj logici, neki formalni sistem smatra se konzistentnim ako ne sadrži kontradikcije (za svaku propoziciju φ ne mogu u isto vreme i φ i njoj protivrečna ¬φ biti dokazive), a sistem je potpun ako je dovoljan da se na njemu izgradi odgovarajuća teorija u celini.

Ove teoreme su široko prihvaćene kao dokaz da je nemoguće ostvariti Hilbertov program pronalaženja potpunog i konzistentnog skupa aksioma koji bi važio za celu matematiku. Ili drugim rečima, nemoguće je pronaći neki univerzalni sistem aksioma iz kojeg bi automatski sledio i dokaz o neprotivurečnosti teorije koja bi bila izgrađena na bazi tog sistema. Naprotiv, neprotivrečnost nekog sistema aksioma svodi se na neprotivrečnost nekog drugog sistema aksioma koji se već smatra neprotivrečnim.

Kao primer toga može se navesti odnos između euklidske i neke od varijanti neeuklidskih geometrija, recimo geometrije Lobačevskog. Naime, neprotivrečnost geometrije Lobačevskog, koja je nastala negacijom Euklidovog petog postulata (aksiome paralelnosti), dokazuje se u stvari neprotivrečnošću euklidske geometrije, gde takođe važi i obrnuto. S druge strane, problem nezavisnosti sistema aksioma svodi se na problem neprotivrečnosti. Ili u konkretnom primeru, nezavisnost Euklidovog petog postulata u odnosu na ostale postulate euklidske geometrije dokazuje se neprotivrečnošću geometrije Lobačevskog.[2]

Prva teorema o nepotpunosti[uredi | uredi izvor]

Gedelova prva teorema o nepotpunosti je verovatno najslavniji rezultat u matematičkoj logici. Ona tvrdi da:

Za bilo koju formalnu teoriju koja potvrđuje osnovne aritmetičke istine, može se konstruisati aritmetičko tvrđenje koje je istinito ali nije i dokazivo unutar same te teorije. To znači, da bilo koja teorija koja je sposobna da izrazi elementarnu aritmetiku ne može biti u isto vreme i konzistentna i potpuna.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gödel, Kurt (1931). „Über formal unentscheidbare Sätze der Principia Mathematica und verwandter Systeme I”. Monatshefte für Mathematik und Physik. 38-38: 173—198. S2CID 197663120. doi:10.1007/BF01700692. 
  2. ^ Morić,Lalovic, Filip,Ilija (2014). „Klasiˇcni dokazi Gedelove teoreme o nepotpunosti” (PDF). 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • —, 1931, "Über formal unentscheidbare Sätze der Principia Mathematica und verwandter Systeme, I", in Solomon Feferman, ed., 1986. Kurt Gödel Collected works, Vol. I. Oxford University Press, pp. 144–195. ISBN 978-0195147209. The original German with a facing English translation, preceded by an introductory note by Stephen Cole Kleene.
  • —, 1951, "Some basic theorems on the foundations of mathematics and their implications", in Solomon Feferman, ed., 1995. Kurt Gödel Collected works, Vol. III, Oxford University Press, pp. 304–323. ISBN 978-0195147223.
  • B. Meltzer (translation) and R. B. Braithwaite (Introduction), 1962. On Formally Undecidable Propositions of Principia Mathematica and Related Systems, Dover Publications, New York (Dover edition 1992), ISBN 0-486-66980-7 (pbk.) This contains a useful translation of Gödel's German abbreviations on pp. 33–34. As noted above, typography, translation and commentary is suspect. Unfortunately, this translation was reprinted with all its suspect content by
  • Stephen Hawking editor, 2005. God Created the Integers: The Mathematical Breakthroughs That Changed History, Running Press, Philadelphia, ISBN 0-7624-1922-9. Gödel's paper appears starting on p. 1097, with Hawking's commentary starting on p. 1089.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]