Geli Raubal
Geli Raubal | |
---|---|
Ime po rođenju | Angela Maria Raubal |
Datum rođenja | [1] 4. jul 1908. |
Mesto rođenja | Linc, Austrougarska |
Datum smrti | 18. septembar 1931.23 god.) ([2] |
Mesto smrti | Minhen, Vajmarska republika |
Uzrok smrti | Samoubistvo |
Počivalište | Središnje bečko groblje |
Angela Maria "Geli" Raubal (nem. Angela Maria "Geli" Raubal; Linc, 4. jul 1908 — Minhen, 18. septembar 1931) bila je polu-nećakinja Adolfa Hitlera. Rođena u Lincu, Austrougarska, bila je drugo dete i najstarija ćerka Lea Raubala starijeg i Hitlerove polusestre Angele Raubal. Raubal je živela u bliskom kontaktu sa svojim stricem Adolfom od 1925. do njenog pretpostavljenog samoubistva 1931. godine.
Odnos sa Hitlerom[uredi | uredi izvor]
Dok se Hitler borio da dođe na vlast kao vođa Nacističke partije, bio je dominantan i posesivan prema Geli Raubal, toliko da je u decembru 1927., kada je otkrio da je u vezi sa njegovim šoferom Emilom Morisom, primorao ju je da prekine vezu i otpustio je Morisa iz službe.[3] Nakon toga joj nije dozvolio da se druži sa prijateljima i pokušao je da ima sebe ili nekoga kome je verovao sve vreme u njenoj blizini, prateći je u kupovini, u bioskopu i operi.[4]
Samoubistvo[uredi | uredi izvor]
Raubal je živela u Hitlerovom stanu u Minhenu koji je u potpunosti držao strogu kontrolu nad njenim postupcima. Ona je zapravo bila zatvorenik i planirala je da pobegne u Beč da nastavi časove pevanja.[5] Njena majka je posle rata ispričala islednicima da je Hitler zabranio njenoj ćerki da nastavi vezu sa čovekom iz Linca za koga se nadala da će se udati. Hitler i Raubal su se posvađali 18. septembra 1931. kada joj je zabranio da ode u Beč. Kada je Hitler otišao je na sastanak u Nirnberg, sledećeg dana je pozvan u Minhen sa vestima da je Raubal mrtva od prostrelne rane u plućima; očigledno se upucala u Hitlerovom stanu u Minhenu iz Hitlerovog pištolja Valter.[6]
U medijima su odmah počele glasine o fizičkom zlostavljanju, mogućoj seksualnoj vezi, Raubalovoj zaljubljenosti u ujaka, pa čak i o ubistvu. Minhner post je objavio da je mrtva devojka imala frakturu nosa.[7] Oto Štraser, politički protivnik Hitlera, bio je izvor nekih od senzacionalnijih priča. Istoričar Jan Keršo tvrdio je da „bilo aktivno seksualno ili ne, Hitlerovo ponašanje prema Geli ima sve crte jake, barem latentne, seksualne zavisnosti“. Policija je isključila povredu i smrt je proglašena samoubistvom. Hitler je potom pao je u intenzivnu depresiju. Preselio se u kuću na obali jezera Tegernze i nije prisustvovao sahrani u Beču 24. septembra. Dva dana kasnije posetio je njen grob na Središnjem bečkom groblju. Nakon toga je prevazišao svoju depresiju i ponovo se fokusirao na politiku.
Hitler je kasnije izjavio da je Raubal jedina žena koju je ikada voleo. Njena soba u Haus Vahenfeldu ostala je onakva kakva ju je ostavila, a on je okačio njene portrete u svojoj sobi tamo i u Rajh-kancelariji u Berlinu.[8]
U članku Vaniti fera iz 1992. godine, Ron Rozenbaum ispituje nekoliko teorija, uključujući spekulacije da je Hitler namerno ili slučajno pucao i ubio Raubal tokom svađe, ili da je ona ubijena po njegovom naređenju.[7] Prema Vilijamu Stjuart-Hjustonu, Hitlerovom nećaku preko njegovog polubrata Alojza, „Kada sam posetio Berlin 1931. godine, porodica je bila u nevolji. . . Svi su znali da su Hitler i ona dugo bili intimni i da je očekivala dete – činjenica koja je razbesnela Hitlera.“[9]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Bullock, Alan (1999) [1952]. Hitler: A Study in Tyranny. New York: Konecky & Konecky. ISBN 978-1-56852-036-0.
- Görtemaker, Heike B. (2011). Eva Braun: Life with Hitler. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-307-59582-9.
- Gunther, John (1940). Inside Europe. New York: Harper & Brothers. OCLC 836676034.
- Kershaw, Ian (2000). Hitler, 1889–1936: Hubris. New York: W. W. Norton & Company. ISBN 0-393-32035-9.
- Kershaw, Ian (2008). Hitler: A Biography. New York: W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-06757-6.
- Robinson, Julian (5. 5. 2017). „'Why I hate my uncle' - Rare insight into Nazi leader's life by Adolf Hitler's nephew”. New Zealand Herald.
- Rosenbaum, Ron (april 1992). „Hitler's Doomed Angel”. Vanity Fair.
- Shirer, William L. (1960). The Rise and Fall of the Third Reich. New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0-671-62420-0.
- Toland, John (1976). Adolf Hitler. New York; Toronto: Ballantine Books. ISBN 978-0-345-25899-1.
- Alexander, Alex (2005). In de ban van Hitler: Maria Reiter, Geli Raubal, Unity Mitford, Eva Braun (na jeziku: holandski). Rijswijk: Elmar. ISBN 978-90-389-1547-0.
- Hayman, Ronald (1998) [1997]. Hitler & Geli. New York: Bloomsbury. ISBN 978-1-58234-008-1.
- Rosenbaum, Ron (1998). Explaining Hitler: The Search for the Origins of his Evil. New York: Random House. ISBN 978-0-679-43151-0.
- Strasser, Otto (1940). Hitler and I. Boston: Houghton Mifflin. ISBN 978-0-404-16997-8.
- Vermeeren, Marc (2007). De jeugd van Adolf Hitler 1889–1907 en zijn familie en voorouders (na jeziku: holandski). Soesterberg: Aspekt. ISBN 978-90-5911-606-1.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Toland 1976, str. 349.
- ^ Kershaw 2008, str. 218.
- ^ Görtemaker 2011, str. 43.
- ^ Kershaw 2008, str. 219.
- ^ Bullock 1999, str. 393.
- ^ Blumencron, Mathias Müller von (1999-01-31). „Trophäen des Sieges”. Der Spiegel (na jeziku: nemački). ISSN 2195-1349. Pristupljeno 2022-08-18.
- ^ a b Rosenbaum 1992.
- ^ Shirer 1960, str. 132–133.
- ^ Robinson 2017.