Genetički drift

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Genetički drift (alelski drift ili Sivol Rajtov efekat) je promena u učestalosti postojeće varijante gena (alela) u populaciji usled slučajnog uzorkovanja organizama.[1][2] Aleli u potomstvu su uzorak onih kod roditelja, a slučaj ima ulogu u određivanju da li jedinka preživi i reprodukuje se. Frekvencija alela populacije je deo kopija jednog gena koji dele određeni oblik.[3]

Ako se od jedne velike populacije izdvoji manja grupa jedinki i oformi novu populaciju, ona ne mora biti ista već se čak može veoma razlikovati od matične populacije. U tako malobrojnoj populaciji su efekti genetičkog drifta najizraženiji. Ilustrativan primer za humane populacije je učestalost krvnih grupa kod Indijanaca u Severnoj Americi. Većina tih Indijanaca ima krvnu grupu O, ali jedna izolovana grupa usled genetičkog drifta ima najučestaliju krvnu grupu A. Ova učestalost je veća ne samo u poređenju sa ostalim severnoameričkim Indijancima nego je veća i od učestalosti u bilo kojoj humanoj populaciji.

Genetski drift može dovesti do potpunog nestanka varijanti gena i na taj način smanjiti genetske varijacije.[4] On takođe može prouzrokovati da u početku retki aleli postanu mnogo češći, pa čak i fiksirani.

Kada postoji nekoliko kopija alela, efekat genetskog pomeranja je veći, a kada postoji mnogo kopija, efekat je manji. Sredinom 20. veka vodile su se žestoke debate o relativnom značaju prirodne selekcije u odnosu na neutralne procese, uključujući genetski drift. Ronald Fišer, koji je objasnio prirodnu selekciju koristeći Mendelovu genetiku,[5] smatrao je da genetski drift igra u najmanju ruku manju ulogu u evoluciji, i to je ostalo dominantno gledište nekoliko decenija. Godine 1968, populacioni genetičar Moto Kimura ponovo je pokrenuo debatu svojom neutralnom teorijom molekularne evolucije, koja tvrdi da je većina slučajeva u kojima se genetska promena širi kroz populaciju (iako ne nužno promene u fenotipovima) uzrokovana genetskim driftom koji deluje na neutralne mutacije.[6][7] Devedesetih godina prošlog veka predložena je konstruktivna neutralna evolucija koja nastoji da objasni kako kompleksni sistemi nastaju kroz neutralne tranzicije.[8][9]

Analogija sa klikerima u tegli[uredi | uredi izvor]

Proces genetskog pomeranja može se ilustrovati korišćenjem 20 klikera u tegli da bi se predstavilo 20 organizama u populaciji.[10] Razmotrite ovu teglu s klikerima kao početnu populaciju. Polovina klikera u tegli je crvena, a polovina plava, pri čemu svaka boja odgovara različitom alelu jednog gena u populaciji. U svakoj novoj generaciji, organizmi se nasumično razmnožavaju. Da biste predstavili ovu reprodukciju, nasumično izaberite kliker iz originalne tegle i stavite novi kliker iste boje u novu teglu. Ovo je „potomak” originalnog klikera, što znači da originalni kliker ostaje u svojoj tegli. Ovaj proces se ponavlja sve dok se u drugoj tegli ne nađe 20 novih klikera. Druga tegla će sada sadržati 20 „potomaka” ili klikera raznih boja. Osim ako druga tegla ne sadrži tačno 10 crvenih klikera i 10 plavih klikera, došlo je do nasumične promene u frekvencijama alela.

Ako se ovaj proces ponovi nekoliko puta, broj crvenih i plavih klikera koji su izabrani za svaku generaciju varira. Ponekad tegla ima više crvenih klikera od „roditeljske” tegle, a ponekad više plavih. Ova fluktuacija je analogna genetskom driftu – promena u frekvenciji alela populacije koja je rezultat nasumične varijacije u distribuciji alela iz jedne generacije u drugu.

U bilo kojoj generaciji, može doći do toga se ne može izabrati kliker određene boje, što znači da nemaju potomstvo. U ovom primeru, ako nije izabran nijedan crveni kliker, tegla koja predstavlja novu generaciju sadrži samo plavo potomstvo. Ako se to dogodi, crveni alel je trajno izgubljen u populaciji, dok je preostali plavi alel postao fiksiran; sve buduće generacije su potpuno plave. U malim populacijama, fiksacija se može desiti za samo nekoliko generacija.

U ovoj simulaciji, svaka crna tačka na klikeru označava da je izabran za kopiranje (reprodukciju) jednom. fiksacija u plavom „alelu” se dešava u roku od pet generacija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gould, Stephen Jay (2002). „Chapter 7, section "Synthesis as Hardening"”. The Structure of Evolutionary Theory. 
  2. ^ Masel J (oktobar 2011). „Genetic drift”. Current Biology. Cell Press. 21 (20): R837—8. PMID 22032182. doi:10.1016/j.cub.2011.08.007Slobodan pristup. 
  3. ^ Futuyma 1998, Glossary
  4. ^ Star B, Spencer HG (maj 2013). „Effects of genetic drift and gene flow on the selective maintenance of genetic variation”. Genetics. 194 (1): 235—44. PMC 3632471Slobodan pristup. PMID 23457235. doi:10.1534/genetics.113.149781. 
  5. ^ Miller 2000, str. 54
  6. ^ Kimura M (februar 1968). „Evolutionary rate at the molecular level”. Nature. Nature Publishing Group. 217 (5129): 624—6. Bibcode:1968Natur.217..624K. PMID 5637732. S2CID 4161261. doi:10.1038/217624a0. 
  7. ^ Futuyma 1998, str. 320
  8. ^ Stoltzfus, Arlin (1999). „On the Possibility of Constructive Neutral Evolution”. Journal of Molecular Evolution (na jeziku: engleski). 49 (2): 169—181. ISSN 0022-2844. doi:10.1007/PL00006540. 
  9. ^ Muñoz-Gómez, Sergio A.; Bilolikar, Gaurav; Wideman, Jeremy G.; Geiler-Samerotte, Kerry (2021-04-01). „Constructive Neutral Evolution 20 Years Later”. Journal of Molecular Evolution (na jeziku: engleski). 89 (3): 172—182. ISSN 1432-1432. doi:10.1007/s00239-021-09996-y. 
  10. ^ „Sampling Error and Evolution”. Understanding Evolution. University of California, Berkeley. Arhivirano iz originala 8. 12. 2015. g. Pristupljeno 2015-12-01. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]