Geotehnika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Geotehnika je naučno-stručna oblast, koja se bavi izučavanjem svojstava, stanja i ponašanja geološke sredine kao i zakonitosti njihovih promena pod uticajem određene inženjerske delatnosti i/ili prirodnih procesa. Ona se bavi uslovima i načinima poboljšanja svojstava geološke sredine i njihovim prilagođenjem konkretnim inženjerskim zahtevima kao i problemima izrade raznovrsnih geotehničkih konstrukcija. Geotehnika se izučava na prirodnim (inženjeri geologije, smer za geotehniku) i tehničkim fakultetima (inženjeri geotehnike).

Termin geotehnika je nastao pre termina geotehničko inženjerstvo, i predstavlja kovanicu nastalu od reči Gea - Zemlja i tehnika. Geotehnika pripada prirodnim i tehničkim naukama. Geotehnika svoje korene ima u prirodnim naukama, geologiji i geološkim disciplinama. Ona teži da definiše i objasni geološke pojave sa tehničke strane pri čemu traži i koristi praktična inženjerska rešenja - pravi geotehničke modele i proračune. Da bi se napravio dobar geotehnički model, potrebno je poznavati istoriju stvaranja terena, tj. „život stenske mase“, njenu genezu i procese koji su je doveli do stanja u kakvom je danas kako bi se odgovarajućim geološkim sredinama mogla pripisati odgovarajuća geotehnička svojstva.

U inženjerskoj geologiji pod geotehnikom se podrazumeva predstavljanje geologije terena u kome se gradi i rezultata geoloških istraživanja i analiza na način koji je razumljiv i potreban građevinskim inženjerima za projektovanje građevinskih objekata. Pri tome pažnja se posvećuje svim geološkim pojavama pri odabiru lokacije, a koje mogu uticati na objekat tokom izgradnje i eksploatacije. Inženjerska geologija, odnosno, geološki inženjer na osnovu morfometrijskih i hidrogeoloških karakteristika terena, fizičko-mehaničkih karakteristika litoloških sredina, seizmodinamičkog modela terena i savremenih geodinamičkih procesa definiše uslove i preporuke, kao i ocenu povoljnosti za dalje prostorno planiranje i korišćenje terena.

Izučavanjem terena kao podloge za građenje građevinskih, arhitektonskih, rudarskih i drugih objekata bavi se više naučnih i tehničkih disciplina koje se skupa zovu geotehnika.[1]

Geotehnika kao skup više naučnih disciplina.

U geotehničkom smislu, inženjer odgovarajuće struke, ima za zadatak da na osnovu utvrđene litološke građe terena, stanja nivoa podzemne vode u terenu, morfoloških karakteristika i seizmodinamičkog modela terena, kao i izvedenih odgovarajućih geostatičkih proračuna definiše uslove za izgradnju građevinskog objekta, kao i da definiše uslove za izvođenje građevinskih radova na iskopu i fundiranju objekta. Takođe, na osnovu rezultata geostatičkih proračuna, cilj geotehnike je definisanje eventualnih interventnih meliorativnih mera u podtlu i/ili određivanje načina i dubine fundiranja objekta u cilju stabilnosti građevinskog objekta.

Osnovni zadaci geotehnike su:

  1. da obezbedi podloge za racionalno planiranje, projektovanje, izvođenje i korišćenje svih produkata inženjerske delatnosti,
  2. projektovanje i izvođenje različitih tehnoloških postupaka čiji je cilj zaštita, poboljšanje (melioracija) i prilagođavanje terena potrebama građenja i eksploatacije,
  3. projektovanje i izvođenje geotehničkih konstrukcija.

Da bi se ostvarili zadaci vrše se geotehnička istraživanja. Ona obuhvataju analizu i pregled postojeće dokumentacije o terenu koji se istražuje, analizu satelitskih i aerosnimaka, inženjerskogeološko rekognosciranje i kartiranje terena, uzimanje uzoraka stene, tla i vode i njihove analize u laboratorijama za petrografiju ili petrologiju, mehaniku stena, mehaniku tla, hemijsku analizu. Kao podloge za geotehnička istraživanja najviše se koriste topografske karte, planovi i geološke karte različitih razmera.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragutin Jevremović, Srđan Kostić, Inženjerska geologija, Građevinsko-arhitektonski fakultet, Univerzitet u Nišu, Niš, (2017). pp. 4.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]