Десет заповести (film iz 1956)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deset zapovesti
Filmski poster
RežijaSesil B. Demil
ScenarioDž. H. Ingram (roman „Stub vatre“)
A. E. Sauton (roman „Na orlovim krilima“)
Doroti Klark Vilson (roman „Princ Egipta“)
Inijas Makenzi
Džesi Laski mlađi
Džek Garis
Fredrik M. Frenk
ProducentSesil B. Demil
Glavne ulogeČarlton Heston
Jul Briner
En Bakster
MuzikaElmer Bernstin
Producentska
kuća
Paramaunt pikčers
Godina1956.
Trajanje220 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet13 miliona dolara[1]
Zarada122,7 miliona dolara
Veb-sajtwww.paramount.com/movies/ten-commandments
IMDb veza

Deset zapovesti (engl. The Ten Commandments) je američka epska religijska filmska drama iz 1956. godine, čiji je režiser, producent i narator Sesil B. Demil, dok je film distribuirao Paramaunt pikčers. Zasnovan je na romanima Princ Egipta od Doroti Klark Vilson, Stub vatre Dž. H. Ingrama, Na orlovim krilima A. E. Sautona i Knjizi izlaska. Film dramatizuje biblijsku priču o životu Mojsija, usvojenog egipatskog princa, koji postaje izbavitelj svog istinskog naroda, porobljenih Hebreja, nakon čega ih vodi u egzodus do Sinajske gore, gde od Boga dobija Deset zapovesti. U glavnoj ulozi je Čarlton Heston, dok su u ostalim ulogama Jul Briner kao Ramzes, En Bakster kao Nefretiri, Edvard Dži Robinson kao Dejtan, Ivon De Karlo kao Sefora, Debra Padžet kao Lilija, Džon Derek kao Jošua, Ser Sedrik Hardvik kao Seti, Nina Foš kao Bitija, Marta Skot kao Jošabel, Džudit Anderson kao Memnet i Vinsent Prajs kao Baka.

Sniman u Egiptu, Sinajskoj gori i Sinajskom poluostrvu, film je bio poslednje i najuspešnije Demilovo ostvarenje. Delimičan je rimejk istoimenog nemog filma iz 1923. godine i uključuje jedan od najvećih setova ikada kreiranih za film. Objavljen je u bioskopima širom Sjedinjenih Država 8. novembra 1956. godine i u to vreme je bio najskuplji film ikada snimljen.

Film je bio nominovan za sedam Oskara, uključujući onaj za najbolji film, a osvojio je onaj za najbolje vizuelne efekte. Demil je osvojio nagradu kruga filmskih kritičara za najbolji film na stranom jeziku. Čarlton Heston je bio nominovan za nagradu Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca (drama), za svoju ulogu Mojsija. Jul Briner je osvojio nagradu Nacionalnog odbora kritičara za najboljeg glumca za svoju ulogu Ramzesa, uz svoje uloge u filmovima Anastasija i Kralj i ja. U vreme izlaska bio je jedan od najuspešnijih filmova ikada, zaradivši 122,7 miliona dolara (ekvivalentno 1,15 milijardi dolara u 2019), bio je najuspešniji film iz 1956. godine i drugi najuspešniji film te decenije.

Kongresna biblioteka je 1999. godine izabrala film za očuvanje u Nacionalnom registru filmova, kao „kulturno, istorijski i estetski značajan”. U junu 2008. godine, Američki filmski institut je objavio svoju „10 top 10” listu—najboljih deset filmova u deset američkih žanrova—nakon ankete na kojoj je učestvovalo preko 1.500 ljudi iz kreativne zajednice i na toj listi, film se našao na desetoj poziciji najboljih filmova iz epskog žanra.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Nakon što je čuo proročanstvo o izbavitelju svojih robova, egipatski faraon Ramzes I naređuje smrt sve novorođene muške hebrejske dece. Jošabel spasava svog novorođenog sina, smeštajući ga u korpu i puštajući ga niz reku Nil. Bitija, ćerka faraona Ramzesa koja je skoro postala udovica (i sestra budućeg faraona Setija), pronalazi korpu i odlučuje da usvoji dečaka, iako njena sluškinja Memnet prepoznaje da je dete Hebrej. Bitija daje ime detetu Mojsije.

Princ Mojsije odrasta u uspešnog generala, donosi pobedu u ratu sa Etiopijom i uspostavlja savez sa ovom državom. Mojsije i princeza Nefretiri se zaljubljuju, ali ona mora da se uda za sledećeg faraona. Dok radi na izgradnji grada za jubilej faraona Setija I, Mojsije upoznaje kamenoresca Jošuu, koji mu priča o hebrejskom Bogu. Mojsije spašava staricu koja je umalo bila pregažena, ne znajući da je ona zapravo njegova biološka majka Jošabel, nakon čega on prigovara nadzorniku gradnje Baki.

Mojsije uvodi reforme u postupanju sa robovima, ali princ Ramzes, Mojsijev prisvojeni brat, optužuje ga da planira pobunu. Mojsije govori da svoje radnike čini produktivnijima, zbog čega se Ramzes zapita da li je Mojsije čovek koga Hebreji nazivaju Izbavitelj.

Nefretiri saznaje od Memnet da je Mojsije sin hebrejskih robova. Ona ubija Memnet, ali otkriva istinu Mojsiju tek nakon što on pronađe parče Levite tkanine, u koju je on bio umotan kao beba i koju je Memnet zadržala. Mojsije prati Bitiju do Jošabeline kuće, u kojoj on upoznaje svoju biološku majku, brata Arona i sestru Mirjam.

Mojsije saznaje više o robovima, radeći sa njima. Nefretiri ga nagovara da se vrati u palatu, govoreći mu da može da pomogne svom narodu kada postane faraon, a on se slaže nakon što ispuni i poslednji zadatak. Mojsije spasava Jošuu pre nego što je Baka hteo da ga ubije i govori Jošui da je i on Hebrej. Ovo priznanje je čuo i nadglednik Dejtan, koji o ovome obaveštava Ramzesa. Nakon što ga hvataju stražari, Mojsije objašnjava da on nije Izbavitelj, ali da bi oslobodio robove ako bi bio u mogućnosti. Nakon što je Seti proglasio Ramzesa svojim jedinim naslednikom, Ramzes protera Mojsija u pustinju. Tom prilikom, Mojsije saznaje za smrt svoje majke.

Mojsije uspeva da se probije kroz pustinju i pronalazi bunar u Midijanu. Nakon što je odbranio sedam sestara od Amaleka, Mojsija u kuću prima njihov otac Jotor, beduinski šeik, koji služi Avramovom Bogu. Mojsije se ženi Jotorovom najstarijom ćerkom, Seforom. Kasnije, on pronalazi Jošuu, koji je pobegao od teškog rada. Dok se bavio zemljoradnjom, Mojsije je ugledao plamteći grm na vrhu Sinajske gore i čuo je Božiji glas. Nakon toga, Mojsije odlučuje da se vrati u Egipat i oslobodi robove.

Mojsije dolazi pred Ramzesa, koji je sada faraon, kako bi oslobodio robove, pretvarajući svoj štap u kobru. Janes izvodi isti trik sa svojim štapom, ali Mojsijeva zmija proždire njegove. Ramzes zabranjuje da se Hebrejima dobavlja slama od koje oni prave svije cigle. Nefretiri spasava Mojsija od kamenovanja do smrti od strane Hebreja, nakon čega on otkriva da je oženjen.

Egipat pogađaju kuge. Mojsije pretvara vodu reke Nil u krv na festivalu posvećenom egipatskom bogu Hnumu i donosi goreći grad iznad faraonove palate. Mojsije ga upozorava da će sledeću kugu koja će pogoditi Egipat, prizvati faraon lično. Razjaren zbog kuge, faraon naređuje smrt svih prvorođenih Hebreja, ali oblak smrti umesto toga ubija sve prvorođene Egipćane, uključujući Ramzesovog i Nefretirinog sina. Besan, faraon proteruje sve Hebreje, koji počinju svoj egzodus iz Egipta.

Nakon podsmehivanja od strane Nefretiri, Ramzes okuplja svoju vojsku i goni Hebreje do Crvenog mora. Mojsije koristi Božiju pomoć u zaustavljanju Egipćana, koristeći stub vatre i razdvajajući Crveno more. Nakon što su ga Hebreji bezbedno prešli, Mojsije pušta vodene zidove, utapajući egipatsku vojsku. Poraženi Ramzes se vraća Nefretiri praznih ruku, navodeći kako sada priznaje Mojsijevog Boga kao jedinog.

Mojsije se ponovo uspinje na planinu sa Jošuom. Tamo od Boga dobija Deset zapovesti zapisanih na dvema kamenim tablama. U međuvremenu, nestrpljivi Dejtan nagovara nevoljnog Arona da naprave idol zlatnog teleta. Većina Hebreja pravi divlje i dekadentne orgije.

Nakon što je Bog obavestio Mojsija o orgijama, Mojsije se spušta sa planine i ponovo se sreće sa Jošuom. Ogorčenom ovim prizorom dekadencije, on baca svoje table na zlatno tele, koje eksplodira, ubijajući one koju su zgrešili, a ostale osuđuje da 40 godina lutaju divljinom.

Četrdeset godina kasnije, ostareli Mojsije predvodi Hebreje prema Hananu. Međutim, on ne može da uđe u Obećanu zemlju zbog ranije pomenute neposlušnosti prema Gospodu. Umesto toga, on imenuje Jošuu kao vođu i oprašta se od Hebreja na planini Nebo.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Čarlton Heston Mojsije
Jul Briner faraon Ramzes II
En Bakster Nefretiri
Edvard Dži Robinson Dejtan
Ivon De Karlo Sefora
Debra Padžet Lilija
Džon Derek Jošua
Ser Sedrik Hardvik faraon Seti I
Nina Foš Bitija
Marta Skot Jošabel
Džudit Anderson Memnet
Vinsent Prajs Baka
Džon Karadin Aron
Daglas Dambril Janes
Oliva Diring Mirjam
Majk Konors Analekajt Herder (potpisan kao Tač Konors)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Reported budgets:

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]