Druga bitka za Targu Frumoš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drugi svetski rat

Napredovanje Crvene armije 1943—1944.
Vreme2. maj7. maj 1944.
Mesto
Istočna Rumunija
Ishod Pobeda Osovine
Sukobljene strane
 Nemačka
 Rumunija
 Sovjetski Savez
Komandanti i vođe
Nacistička Njemačka Ferdinand Šerner Sovjetski Savez Ivan Konjev

Bitka za Targu Frumoš (rum: Târgu Frumos; 2. maj7. maj 1944), je vođena blizu Jašija, Rumunija između nemačkog Vermahta, i nemačkih saveznika, Rumuna na jednoj strani, i sovjetske Crvene armije sa druge strane. Bitka je počela kad su Sovjeti pokušali da oslobode Jaši, u završnom stadijumu svoje prolećne ofanzive, kao deo napora da se oslobodi istočna Rumunija.

Prema navodima Hasa fon Mantojfela, jednog od dvojice nemačkih komandanata divizija, i Frida fon Zengera (Frido von Senger und Etterlin), nemačke snage su porazile veliku sovjetsku ofanzivu nanevši ozbiljne gubitke 2. ukrajinskom frontu. Bitka za Targu Frumoš je korišćena kao školski primer pri taktičkoj obuci u američkoj vojsci, kao i u drugim armijama, opisujući kako mobilna odbrana može da porazi oklopljeni napad. Postoje međutim sumnje u vezi navoda dvojice nemačkih oficira, koje se tiču neuključivanja rumunskih snaga u ove navode, i u vezi stvarnog odnosa snaga u borbi između jedne i druge strane.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Stanje aprila 1944.

Tokom aprila 1944, serija napada Crvene armije u sektoru Jašija je bila usmerena ka osvajanju ovog strateški važnog sektora. Nemačko-rumunske snage su se uspešno branile tokom ovog meseca. Napad usmeren na Targul Frumoš je bio završni pokušaj Crvene armije da ostvari svoj cilj obezbedivši odskočnu dasku za ulaz u Rumuniju u letnjoj ofanzivi.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Bitka za Targu Frumoš je bila serija bitaka tokom nekoliko dana, koje su oklopne snage nemačkog LVI oklopnog korpusa, posebno Grosdojčland divizija (Grossdeutschland Division), i 24. oklopna divizija, vodile sa 16. tenkovskim korpusom Crvene armije, koji je napadao sa severa.

Uprkos početnom uspehu sovjetskog napada, serija protivnapada je uspela da uništi isturene sovjetske jedinice, pre nego što su ove primenile adekvatne defanzivne manevre. Ove bitke su oslabile sovjetske tenkovske snage do to mere da nastavak napada u Rumuniji više nije bio moguć. Tokom tri dana borbi, nemački LVII oklopni korpus (uglavnom Grosdojčland i 24. oklopna divizija) i nemački L korpus su porazili sovjetske snage, i tvrdili da su uništili preko 350, od kojih je 24. oklopna divizija tvrdila da je uništila oko 100.[1]

Sovjetski izvori ne daju puno podataka o ovoj bici. Istoričar David Glanc je našao neke napomene o operacijama u Rumuniji u aprilu i maju 1944. Njegov glavni izvor je bila istorija sovjetske 2. tenkovske armije, gde se može naći direktno pominjanje bitke. Tu se navodi da je krajem marta 1944, tenkovska armija prebačena u sektor 27. armije, sa misijom

napadanja u pravcu Fokuri i Podul Iloei. Zatim je armija imala da izvrši udar u pravcu grada Jašija, i da ga obezbedi

U opisu narednih operacija tenkovske armije se kaže da je napala zajedno sa 35. streljačkim korpusom 27. armije. Takođe se tvrdi da je 3. tenkovski korpus stigao do Targu Frumoša, ali su ga odbacili nemački protivudari. 16. tenkovski korpus koji su identifikovali nemački oficiri izgleda da se ne pominje u ovom navodu.[2]

Uprkos nemačkim tvrdnjama da je sovjetski napad predstavljao punosnažnu ofanzivu, sada izgleda kao da je bitka za Targul Frumoš bila operacija relativno niskih razmera u kontekstu borbi vođenih 1944. na Istočnom frontu, iako bi Sovjete pobeda stavila u mnogo bolji položaj za eventualni napad na Rumuniju.[2] [a]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Na kraju bitke za Targu Frumoš, linija fronta se stabilizovala u položaju iz koga će Crvena armija krajem avgusta 1944. započeti operaciju Jaši-Kišinjev.

Formacije koje su učestvovale u bici[uredi | uredi izvor]

Sovjetski Savez[uredi | uredi izvor]

  • 2. Ukrajinski front-maršal Ivan Stefanovič Konjev
    • 27. armija-general-lajtnant Sergej Georgijevič Trofimenko
      • 35. streljački korpus
      • 89. gardijska streljačka divizija
      • 180. streljačka divizija
    • 2. tenkovska armija-general-pukovnik oklopnih jedinica Semjon Iljič Bogdanov
      • 3. tenkovski korpus
      • 16. tenkovski korpus (nepotvrđeno)

Nemačka[uredi | uredi izvor]

Rumunija[uredi | uredi izvor]

  • 18. planinska divizija
  • 1. gardijska divizija
  • 1. vazduhoplovni korpus
    • 5. bombaška grupa
    • 8. jurišna grupa (na nemakim Hs 129 avionima)
    • 9. lovačka grupa

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istoričari su stoga ostali u nedoumici da li je sovjetska ofanziva bila glavni pokušaj proboja u Rumuniju, ili samo lokalni napad kako bi se poboljšao sovjetski operacioni položaj i prilike za obnovljenu ofanzivu u budućnosti. Nemci smatraju da je ono prvo. Ovaj autor smatra da je drugo, i da je povezano sa planiranjem obmane za buduće operacije u Belorusiji (kako bi se popravilo buduće prisustvo 2. tenkovske armije u Rumuniji, dok je na kratko premeštena drugde). Samo novo obelodanjivanje sovjetske arhivske građe će razrešiti ovu dugotrajnu debatu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tokom bitke, Haso fon Mantojfel, komandant Grosdojčland divizije, je prvi put naišao na nove sovjetske Staljin tenkove: „Kod Targu Frumoša sam prvi put susreo Staljin tenkove. Šokantno je bilo da, iako su moji Tigrovi počeli da ih pogađaju sa 3.000 metara, naše granate su se odbijale, i nisu probijale sve dok se nismo približili na pola te razdaljine. Ali uspeo sam da kontriram ruskoj nadmoći manevrom i mobilnošću, koristeći na najbolji način kopnenu podršku."
  2. ^ a b Glantz.

Literatura[uredi | uredi izvor]