Egzorcizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Egzorcizam (grč. εξορκίζω - zaklinjati, obavezati, zaposednuti nekog; εξορμάω - isterivati, provaljivati, pokrenuti) predstavlja moć, umeće ili dar isterivanja zlih duhova, besova i đavola iz tela njima opsednutih ljudi. Prisutno je u u verskom sistemu mnogih religija.[1]

Egzorcizam u hrišćanstvu[uredi | uredi izvor]

U hrišćanstvu se veruje da je ovaj dar Isusa Hrista, pozivajući se na Svetog Duha i uz prizivanje Božije pomoći preneo na svoje učenike - apostole.

Sve do III veka egzorcizmom su se mogli baviti svi hrišćani bez razlike, a od tog vremena samo sveštenici koji su ga vršili kako nad vernicima tako i nad katihumenima i izopštenim iz Hristove vere. Očito je da se egzorcizam sastojao iz neke vrste posebne molitve nad ljudima obolelim od kakvog psihičkog poremećaja ili psihijatrijske bolesti (besni, mesečari, padavičari) uz istovremeno polaganje ruku na njih.

Sudeći po starozavetnim i novozavetnim spisima, propratne reči mogle su glasiti: „Gospod da te ukori, Sotono“ ili: „Gospod neka ti zapreti“. Egzorcizmi u ime Hristovo pokazuju ne samo njegovu prevlast nad đavolom kao palim anđelom, već u apostolskim vremenima poprimaju i vid očigledne borbe protiv svih oblika praznoverja, magije, vradžbina, nadrilekarstva i idolopoklonstva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 158. ISBN 86-19-00635-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]