Жерминал

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žerminal
Prvo izdanje Žerminala 1885.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovGerminal
AutorEmil Zola
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Izdavanje
Datum1885

Žerminal (franc. Germinal) je trinaesti roman ciklusa Rugon-Makarovi francuskog pisca Emila Zole.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Roman započinje dolaskom mladića Etjena Lantjea u rudarski gradić Vore. Teško dobija posao u rudniku jer vlada kriza, fabrike se zatvaraju i niko ne prima nove radnike. Etjen se pridružuje grupi rudara u kojoj rade članovi porodice Mae. Iako su svi sposobni za rad njihov život je ispunjen krajnjom bedom, a glad je svakim danom sve prisutnija u njihovom domu. Porodica ima sedmoro dece. Svi zajedno žive u skučenom, jadnom stanu poput životinja. U njihovoj bedi umire svaki smisao za stid i suzdržanost - oni jedu, spavaju, kupaju se i ljube jedni pred drugima, sasvim prirodno, jer drugačije ne mogu.

U rudniku Etjen se upoznaje s ocem porodice i sa Katarinom. Ona se u početku snalazi bolje od Etjena ali kasnije se i on privikao na novi i težak način života. Potajno je gledao Katarinu koju je, više na silu nego svojom voljom, za devojku uzeo Šaval.

Od tada je između Šavala i Etjena tinjala pritajena mržnja. U porodici Mae beda je bivala sve veća, a pratile su je i nedaće koje idu s njom u korak - bolest, nasilje, deca su skitala i bežala od kuće. Uz to, u rudniku se dogodila nesreća - odron je usmrtio neke rudare, a stradao je i Žan Mae - odron mu je neizlečivo povredio obe noge. Nakon što se Zaharije oženio, Etjen dolazi da živi kod porodice Mae, a u bliskom kontaktu sa Katarinom njegove emocije prema njoj rastu. Šaval je zlostavlja i muči, a ona to prima s pokornom ravnodušošću. Uskoro ona napušta porodicu i odlazi da živi sa Šavalom, zbog njegove ljubomore na Etjena i zbog batina kojima joj stalno preti.

Silna beda pokrenula je ljude na štrajk, u kojem neki vide samo način da se poslodavci prisile da povećaju nadnice, dok drugi, puni zanosa, u njemu gledaju nagoveštaj novog vremena. Njima pripada i Etjen koji se uskoro ističe svojim zapaljivim govorima. Masa puna gorčine, slepa od gladi i mržnje uništava postrojenja, a posle dolazi i do zverskog ubistva lihvara Magrata i napada na bogate porodice. Štrajk traje dugo i svi su već na kraju snaga - ljudi su razdražljivi, sukobi plamte, jedni druge nazivaju kukavicama, a sve ih muči ista briga - glad. Zbog velikih nereda vojska dolazi da čuva rudnik, a vlasnici prete dovođenjem radnika iz drugih rudnika. Izbija krvavi sukob, vojska puca u štrajkače, a posle goni i želi da zatvori vođe štrajka. Nakon dugih muka štrajk završava bez uspeha. Radnici se vraćaju na posao prisiljeni bedom i glađu. Katarina i Etjen rade zajedno, a u blizini je uvek Šaval. Zajedno ih zatiče velika nesreća koja razara nekoliko okana rudnika. Stradaju mnogi radnici, a grupa od dvadesetak njih ostaju zarobljeni pod zemljom. Tu su Etjen i Katarina, ali i Šaval. Bore se za život: nadolazi voda, nema vazduha, okružuje ih tama, a svetiljke se polako troše. Šaval nudi Katarini hleb ako mu se preda i napusti Etjena. Ona se predaje gonjena životinjskim instinktom za preživljavanje. Šaval želi naplatiti potrošeni hleb i napastvuje iscrpljenu Katarinu. Etjen više ne može da izdrži mučenje i nepravdu i ubija Šavala. Predstoji lagano umiranje, pomoć ne dolazi, a životi zarobljenih rudara se polako gase. U poslednjim trenucima života Katarina priznaje Etjenu svoju ljubav. On je još dugo drži u naručju iako zna da je mrtva. Zatim i gubi svest.

Spasioci ih ipak pronalaze. Nakon šest nedelja provedenih u bolnici, Etjen se polako vraća u život i ispunjen razočaranjem odlazi iz rudnika. Ali, roman se ipak završava optimistički: Etjen odlazi koračajući zemljom koja se budi i oseća ogromnu snagu u njoj - snagu rudara koji žive i bore se u njenoj crnoj utrobi.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zola, Emil, Žerminal, Novosti-Biblioteka milenijum, Beograd, 2005.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]