Zviždaljka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zviždaljka ili pištaljka spada u drvene duvačke instrumente. Pored drveta, zviždaljka se pravi i od drugih materijala, npr. od metala i keramike.

Postoji mnogo vrsta, od policijske do sportske, parne (koriste se na brodovima i vozovima). Parna zviždaljka koristi paru kao izvor pritiska, te takva zviždaljka može proizvesti zvuk izuzetno visoke visine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zviždaljka potiče iz drevne Kine. Kineski noćni stražari duvali su u vrh žira da kako bi upozorili gradove od napada Mongola. Godine 1868, Džozef Hadson u Birmingemu, u Engleskoj, napravio je prvi zvižduk zviždaljkom u istoriji fudbala.

Policijska zviždaljka[uredi | uredi izvor]

U nekim zemljama policijska zviždaljka se u ne upotrebljava. Uz buku automobila, zvižduk se ne čuje u urbanim područjima.

Signalizacione zviždaljke[uredi | uredi izvor]

Zviždaljka se koristi za signalizaciju na železničkim saobraćajnicama, brodovima i u fabrikama. Većina tih zivždaljki rade na paru zbog jačine zvuka. Železničke zviždaljke proizvode 3-4 različite frekvencije u isto vreme.

Brodske zviždaljke moraju biti vrlo glasne zboga bezbednosti na moru. Moderne brodske zviždaljke mogu raditi električni ili parni pogon. One se mogu čuti najmanje na deset milja udaljenosti.

Bezbednosna zviždaljka[uredi | uredi izvor]

Zviždaljka se često koristi kao upozorenje. Neki biciklisti koriste zvuk zviždaljke kao zamenu za zvono.

Sportska zviždaljka[uredi | uredi izvor]

Sportska pištaljka „Foks 40“
Pištaljka fudbalskog sudije koja je prošla „sito i rešeto” 70-tih godina.

Zviždaljku koriste sudije na sportskim utakmicama. Neke sudije koriste različite vrste zviždaljke, ali jedna se najviše koristi, a to je „Foks 40“.

„Foks 40“ se koristi u košarci, hokeju, fudbalu i brojnim drugim sportovima.

Koristi se još jedna vrsta zviždaljke, posebno u ragbiju, a to je „Gromovnik 58,5“. To je metalna zviždaljka sadrži kuglicu od plute. Upotrebljava se uglavnom zbog dizajna koji omogućava da se dobiju duboki zvižduci koji se mogu čuti i do sto metara.

Sirena[uredi | uredi izvor]

Sirene koje se koriste za najavu različitih uzbuna (npr. vazdušna opasnost, požar, zemljotres...) su takođe vrsta veoma velikih zviždaljki. Rade na komprimovani vazduh. Kompresor koji komprimuje vazduh ima nezavisni izvor energije, jer se u navedenim slučajevima pretpostavlja da nema normalnih izvora energije.

Jednu "džinovsku" sirenu je imala Požarna četa u Beogradu 1935. S električnim pogonom, bila je namenjena za alarmni signal u slučaju vazdušnog napada, a mogla se čuti do Bežanije, Rakovice i Višnjice.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]