Izotermski proces

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Izotermski proces je proces pri kojem se temperatura sistema ne menja. Sistem mora biti u kontaktu sa okolinom da bi joj predao ili iz nje primio energiju potrebnu za održanje nepromenljive temperature.

Matematički opis[uredi | uredi izvor]

Izotermski proces možemo predstaviti matematički povezivanjem u formulu veličina koje karakterišu stanje idealnog gasa(odnosno Bojl-Mariotovim zakonom) i grafički uz pomoć izotermi.

Bojl-Mariotov zakon[uredi | uredi izvor]

Izotermski ciklus kod idealnog gasa se opisuje Bojl-Mariotovim zakonom koji su Robert Bojl i Edm Mariot nezavisno jedan od drugog paralelno formulisali, pa on po njima nosi naziv. Kada je temperatura konstantna iz jednačine stanja idealnog gasa sledi da između zapremine i pritiska postoji sledeća relacija:

Izoterma[uredi | uredi izvor]

Grafički se proces može predstaviti uz pomoć izoterme. To je kriva slična adijabati kod adijabatskog ciklusa, s tim što je manje strma od nje.

Promena unutrašnje energije[uredi | uredi izvor]

Pošto je pri izotermskom ciklusu ΔТ=0 onda je i ΔU=0, gde je ΔU promena untrašnje enerije sistema, a ΔТ promena temperature. Dakle pri izotermskom ciklusu se unturašnja energija idealnog gasa ne menja.

Rad pri izotermskom procesu[uredi | uredi izvor]

Rad koji se vrši pri izotremskom procesu možemo računati preko površine ispod izoterme u pV dijagramu. Ako gas prelazi izotermski iz stanja 1 u stanje 2 rad koji se pritom izvrši je:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]