Kad ja pođoh na Bembašu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kad ja pođoh na Bembašu je tradicionalna sevdalinka, poznata kao „nezvanična himna Sarajeva".[1] Izvodili su je među ostalima Nada Mamula, Himzo Polovina, zvezda jugoslovenske dijaspore u SAD Vinka Elesin, ali i džez trubač Duško Gojković. Tekst ove sevdalinke se peva uz melodiju sefardske pesme „El Dio Alto“. Postoji verovanje da se melodija ove pesme našla i u melodiji turskog vojnog marša „Vatan Marşı”. Zanimljivo je da je pesma stigla i do Nemačke gde se izvodi pod naslovom „Die letzte Brücke” (Poslednji most) [2]

Poreklo pesme[uredi | uredi izvor]

Poznata kao sarajevska sevdah pesma, i najprepoznatljiviji muzički simbol grada Sarajeva, pesma „Kad ja pođoh za Bembašu” ima korene u jevrejskoj tradiciji. Da ova pesma vodi poreklo od jevrejske melodije potvrđuje i sačuvani pisani dokument iz protokola-zapisnika sarajevskog suda (sidžila) koji zapravo svedoči da Jevreji na tlu grada Sarajeva žive još od 1565. godine. Tako se tokom praznika Šavuot, Sukot i Pesah, tokom molitve u sinagogama može čuti melodija ove pesme. Tokom poslednja dva dana praznika Roš Hodeš (polupraznik praznika Pesah), na hebrejskom jeziku se čita deo molitve koja ima identičnu melodiju kao pesma Kad ja pođoh na Bembašu. Ta molitva se naziva „Oda hvale” (Seder Alel) i počinje hebrejskim rečima „Odeha ki anitani...” Ova poznata sevdah melodija javlja se i u delu molitve još dva jevrejska praznika: Purima i Hanuke. Zanimljivo je da se kod sefardskih Jevreja ova melodija koristi i prilikom čitanja molitve za drugi dana jevrejskog praznika Šabata i to na ladino jeziku kojim su govorili Jevreji poreklom iz Španije. Ta molitva se zove „Avdala”. Kod Jevreja se zbog popularnosti ove melodije ustalila njena upotreba i u svetovnoj muzici pa je tako prema ovoj tradicionalnoj molitvenoj pesmi nastala i ljubavna pesma pod naslovom „Mi kerido, mi amado” (Moj, voljeni, moja željo). [3]

Istorijat pesme[uredi | uredi izvor]

Češki muzikolog Ljudevit Kuba je 1893. godine krstareći Bosnom zapisivao reči i note pesama koje je slušao. Dugo je radio na sređivanju svojih zapisa i potom ih kao stručno-naučni rad objavio u više brojeva „Glasnika zemaljskog muzeja“ (GZM) Sarajevo, počevši od jula 1906. godine. Na stranici 505. GZM broj 4/1906, pod rednim brojem 101. stoji početak esme „Kad ja pogjem na bendbašu na vodu…..“. Dat je i notni zapis pesme. Ljudevit Kuba je u Livnu zapisao i mnoge druge pesme, ali zapisivanje ove pesme u Livnu i nezapisivanje u Sarajevu može nešto kazati.

U Livnu je postojao lolakni toponim bentbaša i odnosio se na popularni bent koji je bio na izvoru Bistrice, poznatijem kao Duman. Duman je reč iz turskoga jezika i označava dim, ali i omahu. Popularni bent je bio prirodan bazen koji se leti obilato koristio za kupanje omladine. Stariji stanovnici Livna su ga ranije nazivali bentbaša. Bent je turska riječ i bukvalno označava nasip, odnosno branu, ali se u našem jeziku više odnosi na bazen nastao pregrađivanjem reke ili potoka. Baša je turcizam izveden od turske reči baš (baş) koja označava čelo, glavu, starešinu, a u zavisnosti od konteksta. Bentbaša je u našem jeziku turcizam koji označava glavni bazen. Bentbaša u Livnu je bilo mesto gde je pre izgradnje vodovoda, pola Livna dolazilo po vodu. Voda se do udaljenijih kuća u čaršiji nosila u fučijama na magarcima ili mnogo ređe na konjima. Ko nije imao životinje, prtio je fučiju na leđima. Fučije su bile zapremine od 5 do najviše 20 litara. Trenutno benta (bentbaše) nema više. Benta, odnosno bentbaše, več odavno nema. Voda ga izgradila, voda ga razgradila![4] Iako se ne zna autor ove pesme, kao fuzija jevrejske molitvene pesme, turskog jezičkog uticaja na tlu Bosne i muzičke tradicije bosanske narodne pesme, pesma Kad ja pođoh na Bembašu je spletom istorijskih okolnosti postala zaštitni znak grada Sarajeva, i jedna od najpoznatijih i najpevanijih sevdalinki.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kad ja pođoh na Bembašu, Pristupljeno 8. 4. 2013.
  2. ^ „PRIČA O PJESMI: Kad ja pođoh na Bembašu”. Express. Pristupljeno 17. 11. 2018. 
  3. ^ Albahari, Aron (januar—april 2017). „Porijeklo narodne pjesme Kad ja pođoh na Bembašu. Alia Mundi magazin za kulturnu raznolikost: 34. Pristupljeno 17. 11. 2018. 
  4. ^ Đulbić, Mirsad. „ČIJA JE PJESMA „KAD JA POĐOH NA BENTBAŠU“?”. Zenica online. Arhivirano iz originala 17. 11. 2018. g. Pristupljeno 17. 11. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]