Karolj Lajko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karolj Lajko
Karolj Lajko, jugoslovenski bokser 1959-1973
Lični podaci
Datum rođenja(1943-10-11)11. oktobar 1943.(80 god.)
Mesto rođenjaBečej, Mađarska
Državljanstvo Srbija
Visina173 cm
Masa67 kg
Sportske informacije
SportBoks
Godine aktivnosti19591973.
KlubBK Bratstvo i jedinstvo Bečej
BK Crvena zvezda Beograd
BK Dinamo Pančevo

Karolj Lajko (Bečej, 11. oktobar 1943Pančevo, 8. jun 2020[1]) bivši je jugoslovenski bokser u velter kategoriji.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Karolj Lajko je rođen 11. oktobara 1943. godine u Bečeju. Završio je osnovnu i srednju školu u Bečeju i Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu.

Boksom je počeo da se bavi 1959. godine u bokserskom klubu „Bratstvo i jedinstvo” Bečej, gde je na omladinskim revijama imao 18 pobeda od 18 mečeva. 1960. godine postaje omladinski prvak Jugoslavije u perolakoj kategoriji. Te iste godine 29. novembra, na beogradskom sajmištu učestvuje na "Meč šampiona za zlatnu rukavicu", kao izuzetno talentovani mladić protiv Zvonimir Vujina. 1961. u Beogradu postaje omladinski prvak Jugoslavije u poluvelter kategoriji. Sledeće godine pristupa Bokserski klub Crvena zvezda, postaje prvotimac i učestvuje u ekipnom osvajanju Kup-a "Maršala Tita". 1963. i dalje boksuje za klub i postaje seniorski kandidat za reprezentaciju Jugoslavije za Evropski šampionat u Moskvi.1964. godine odlazi na odsluženje vojnog roka.1965. godine se vraća i pristupa bokserskom klubu "Dinamo" iz Pančeva, gde postaje državni prvak u pojedinačnoj kategoriji i reprezentativac. Iste godine u Beogradu na pojedinačnom prvenstvu Balkana osvaja bronzanu medalju.1967. godine ponovo postaje prvak države u velter kategoriji, a u Istanbulu na pojedinačnom prvenstvu Balkana osvaja bronzanu medalju, izgubivši od Kemala Sandala četvorostrukog prvaka Balkana. Potrebno je istaći da je iste godine i sa BK "Dinamo" bio vicešampion države u ekipnom prvenstvu. 1968. godine postaje kapiten ekipe BK "Dinamo" te godine osvajaju titulu "Ekipnog šampiona Jugoslavije". Za tu godinu vredno je napomenuti i da je bio kandidat za Olimpijske igre u Meksiku, ali na zadnjem testu protiv Istočne Nemačke izgubio sa 3:2 od Manfreda Volkea, koji je u Meksiku postao olimpijski prvak.1969. godine ponovo postaje prvak države i učestvuje na pojedinačnom prvenstvu Evrope u Bukureštu u polusrednjoj kategoriji. I dalje ostaje reprezentativac do 1970. godine, a od 1971. nastupa samo za "Dinamo" sve do 1973. Posle prvog i jedinog poraza (od 1965. do 1973. nije izgubio ni jedan jedini meč u Pančevu) na pančevačkom ringu donosi definitivnu odluku da napusti aktivno bavljenje boksom. Ukupan bilans mečeva je impresivnih 293 meča. Od 1969-73. pored aktivnog bavljenja boksom, vodio i omladinsku školu boksa, sa zvanjem viši trener boksa, koju je završio sa velikim imenima Jugoslovenskog sporta.1973. u septembru iz BK "Dinamo" prelazi da radi kao profesor fizičkog vaspitanja u gimnaziji "Uroš Predić" y Pančevy.1974. godine polaže sudijski ispit i postaje bokserski sudija, a 1975. postaje Savezni bokserski sudija.1978. godine, zbog porodičnih obaveza i prezauzetosti nije bio u mogućnosti da obavlja dalje sudijsku funkciju. Posle povlačenja sa sudijske funkcije ostao je u Pančevu gde je živeo sa suprugom Marijom, sa kojom ima dva sina — Karolja i Atilu.

Preminuo je 8. juna 2020. u Pančevu. Sahranjen je na Katoličkom groblju u Pančevu.[3]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Omladinski šampion Jugoslavije u perolakoj kategoriji - 1960.
  • Omladinski šampion Jugoslavije u poluvelter kategoriji - 1961.
  • Treće mesto u pojedinačnom prvenstvu države za seniore - 1962.
  • Dva puta Šampion Jugoslavije u velter kategoriji - 1966. i 1967.
  • Šampion Jugoslavije u polusrednjoj kategoriji - 1969.
  • Dva puta osvaja Bronzanu medalju na Balkanijadi - 1965. i 1966.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „Preminuo Karolj Lajko - legenda jugoslovenskog boksa”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 2022-11-22. 
  2. ^ Panonski bombarderi, Vukmirović Đorđe (PDF). 2006. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  3. ^ Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „Preminuo Karolj Lajko - legenda jugoslovenskog boksa”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 2022-11-22. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]