Kemza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kemza je mitološko biće prikazivano kao neman koja davi ljude i životinje. Veruje se da živi u vodi ili pored vode (reke i jezera) i da napada ribarske brodove. Kemza je biće nalik karakondžuli i đavolu. Ovo biće sreće se u slovenskoj mitologiji i u raznim drugim kulturama. Spominje se kod Bugara (kandzo, kanzo, kandzil itd.), Makedonaca, Crnogoraca, Grka. Koristili su ga za plašenje dece. Izgleda kao velika zmija, sa velikim ispupčenim očima koje sijaju kao biseri, ogromnom glavom i malim rogovima na njoj. Verovanja u kemzu dovode se u vezu sa verovanjima u ale, vodenjake i vodene duhove. Postoji verovanje da kemza mami kupače u vir, gde se voda okreće u krug, i da tamo repom uvija žrtvu, koja se posle više ne može spasiti. U okolini Aleksinca upotrebljava se kletva: „Odneja te kendza." Postoji takođe izraz „Tera ga kendza“. Najčešće se koristi za nekoga ko radi nešto što ne bi trebalo. Ovo biće je u okolini Kruševca, kao i u nekim drugim krajevima nazivano anđama, što je jedan od izraza za đavola. U Makedoniji je zabeležen običaj da se za Božić mesi kolač u obliku zmije – karakondžul koji se okači u dimnjak i tako stoji sve do Krstovdana. U okolini Skadarskog jezera postoji verovanje da u jezeru živi blavor.

Postoji pretpostavka da reč kenza vodi poreklo od cincarskog izraza za karakondžulu (kara-kondza). Predstave o ovim zmijolikim nemanima se na neki način dovode u vezu sa mitovima o Aheloju, grčkom bogu reke Aheloj, za kojeg se verovalo da može da se pretvori u zmiju ili u bika. Veza koja se uočava između ovih vodenih bića ukazuje na to da postoji povezanost mitoloških predstava o njima.[1][2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Etnografski institut SANU”. www.etno-institut.co.rs. Arhivirano iz originala 04. 05. 2019. g. Pristupljeno 21. 01. 2020. 
  2. ^ Zečević, Slobodan. 1981. Mitska bića srpskih predanja, Beograd: Vuk Karadžić-Etnografski muzej.