Klasična arhitektura

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Klasična arhitektura je naziv koji se upotrebljava za arhitekturu Antičke Grčke i Antočkog Rima. Nakon perioda renesanse principi klasične arhitekture ponovo dobijaju na značaju u evropskoj arhitekturi. Tako su nastali pravci: klasicizam, neoklasicizam itd.

Podela[uredi | uredi izvor]

Istorijski gledano, razlikujemo tri različita perioda:

  • Klasična grčka arhitektura
  • Etrurska arhitektura
  • Arhitektura Rima

Grčka je presudnu ulogu imala u formiranju klasičnih arhitektonskih stilova, u definisanju urbane funkcije agore i određivanju tipologije građevina prema civilnoj nameni.

Dostupna literatura[uredi | uredi izvor]

  1. H. V. Janson, Istorija umetnosti, Novi Sad, Prometej, 2005.
  2. Džon Samerson, Klasični jezik arhitekture, Beograd, Građevinska knjiga, 2004.
  3. Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Beograd, Građevinska knjiga, 2006.