Kopa Amerika 1979.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kopa Amerika 1979.
XXXI Copa América 1979.
Detalji takmičenja
Datum18. jul12. decembar 1979.
Timovi10 (iz 1. konfederacije)
Stadioni12 (iz 11 gradova)
Konačan plasman
Šampioni Paragvaj (2. titula)
Drugo mesto Čile
Treće mesto Peru
Četvrto mesto Brazil
Statistike turnira
Odigrano utakmica25
Postignuto golova63 (2,52 po meču)
Ukupno gledalaca1.144.000 (45.760 po meču)
Najbolji strelacParagvaj Morel
Čile Peredo
(po 4. gola)
Najbolji igračČile Kaselj[1]
KONMEBOL
KONMEBOL
1975
KONMEBOL
KONMEBOL
1983

Kopa Amerika 1979. je bilo trideset prvo izdanje ovog takmičenja. Prvenstvo je održano od 18. jula do 12. decembra 1979. godine. Po drugi put nije postojalo fiksno mesto održavanja turnira, a sve utakmice su se igrale tokom pet meseci u svakoj zemlji učesnici. Šampion ovog takmičenja postala je reprezentacija Paragvaja, koja je po drugi put osvojio Kopa Amerika (prvi put 1953. u Peruu), pobedivši Čile boljom gol-razlikom nakon remija u tajbrejk meču.

U prvoj fazi južnoameričkog turnira formirane su tri grupe od po tri tima, sa domaćim i gostujućim utakmicama. Branilac titule Peru je bio slobodan do polufinala.

U finalu, ako je nakon revanša došlo do izjednačenja, doigravanje se igralo na neutralnom terenu, što je i ovog puta bilo neophodno. Pošto je i ova treća utakmica na neutralnom terenu završena 0:0, Paragvaj je postao šampion Južne Amerike zahvaljujući boljoj gol-razlici koja je ostvarena u prve dve utakmice[2]. Paragvaju je to bila druga titula na Kopa Amerika nakon osvajanja prve titule 1953. godine. Plejof utakmica u Buenos Ajresu odigrana je pred samo 6.000 gledalaca. Peti put u istoriji takmičenja, ukupna poseta na svim utakmicama je prešla brojku od preko milion, ali bez obaranja rekorda iz 1945.

Svetski šampion Argentina je bila tek treća u svojoj grupi, što je predstavljalo iznenađenje turnira.

Učesnici[uredi | uredi izvor]

Na prvenstvu Južne Amerike učestvovalo deset reprezentacija: Bolivija, Peru, Brazil, Kolumbija, Ekvador, Paragvaj, Argentina, Urugvaj, Čile i Venecuela. Reprezentacija koja je osvojila prvo mesto u grupi je išla u polufinalno takmičenje. Pobednik polufinala iz dve utakmice, gost domaćin, je išao u finale.

  1.  Argentina

2.  Brazil
3.  Bolivija
4.  Venecuela
5.  Ekvador
6.  Kolumbija
7.  Paragvaj
8.  Peru
9.  Urugvaj
10.  Čile

Gradovi domaćini i stadioni[uredi | uredi izvor]

Buenos Ajres, Argentina Buenos Ajres, Argentina La Paz, Bolivija Rio de Žaneiro, Brazil Sao Paulo, Brazil Santijago, Čile
Hose Amalfitani Monumental Ernando Siles Marakana Morumbi Nasional de Čile
Kapacitet: 49.540 Kapacitet: 74.624 Kapacitet: 51.000 Kapacitet: 200.000 Kapacitet: 67.400 Kapacitet: 70.000
Hose Amalfitani El Monumental Ernando Siles Marakana Morumbi Nasional, Čile
Bogota, Kolumbija Kito, Ekvador Asunsion, Paragvaj Lima Peru Montevideo, Urugvaj San Kristobal, Venecuela
El Kampin Olimpiko Atahualpa Defensores del Čako Nasional Sentenario Polideportivo
Kapacitet: 36.343 Kapacitet: 35.742 Kapacitet: 42.354 Kapacitet: 50.000 Kapacitet: 76.609 Kapacitet: 25.000
El Kampin Olimpiko Atahualpa Modelo Nasional Sentenario

Prvi krug[uredi | uredi izvor]

Timovi su bili podeljeni u tri grupe od po tri tima. Svaki tim je igrao dva puta (kod kuće i u gostima) protiv drugih timova u svojoj grupi, sa dva boda za pobedu, jedan bod za nerešeno i bez bodova za poraz. Pobednici svake grupe plasirali su se u polufinale gde ih je čekao Peru kao vladajući šampion i kao četvrta reprezentacija polufinala

Grupa A[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija I D N I DG PG GR Bod.
 Čile 4 2 1 1 10 2 +8 5
 Kolumbija 4 2 1 1 5 2 +3 5
 Venecuela 4 0 2 2 1 12 −11 2

Utakmice[uredi | uredi izvor]

Venecuela 0–0 Kolumbija
Gledalaca: 18.000
Sudija: Luis Barankos (Bolivija)

Venecuela 1–1 Čile
Karvahal Gol 70 Peredo Gol 81
Gledalaca: 14.000
Sudija: Sizar Pagano (Peru)

Kolumbija 1–0 Čile
Dijaz Gol 21
Gledalaca: 45.000
Sudija: Romualdo Arpi Filho (Brazil)

Kolumbija 4–0 Venecuela
Iguaran Gol 17
Valderama Gol 53
Čaparo Gol 59
Moron Gol 86
Gledalaca: 30.000
Sudija: Karlos Espozito (Argentina)

Čile 7–0 Venecuela
Peredo Gol 359
Veliz Gol 31
Rivas Gol 3854 (pen.)
Soto Gol 80
Janjez Gol 84
Pajez Red card
Gledalaca: 70.000
Sudija: Enrike Labo (Peru)

Čile 2–0 Kolumbija
Kaselj Gol 14
Peredo Gol 58
Valverde Red card 54
Gledalaca: 85.000
Sudija: Vilfredo Saseres (Paragvaj)

Grupa B[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija I D N I DG PG GR Bod.
 Brazil 4 2 1 1 7 5 +2 5
 Bolivija 4 2 0 2 4 7 −3 4
 Argentina 4 1 1 2 7 6 +1 3

Utakmice[uredi | uredi izvor]

Bolivija 2–1 Argentina
Rejnaldo Gol 2966 Lopez Gol 5
Gledalaca: 40.000
Sudija: Oktavio Siera (Kolumbija)

Bolivija 2–1 Brazil
Arahones Gol 36 (pen.)73 Izveštaj Dinamite Gol 30 (pen.)
Gledalaca: 40.000
Sudija: Oktavio Sančez (Kolumbija)

Brazil 2–1 Argentina
Ziko Gol 2
Tita Gol 54
Izveštaj Koskija Gol 29
Gledalaca: 130.000
Sudija: Edison Perez (Peru)

Argentina 3–0 Bolivija
Pasarela Gol 1
Gaspari Gol 15
Maradona Gol 65
Gledalaca: 30.000
Sudija: Serhio Vaskez Sančez (Čile)

Brazil 2–0 Bolivija
Tita Gol 46
Ziko Gol 90
Izveštaj
Gledalaca: 50.000
Sudija: Hose Vergara Gerero (Venecuela)

Argentina 2–2 Brazil
Pasarela Gol 38
Dijaz Gol 71
Galjego Red card 27
Izveštaj Sokrates Gol 1765 (pen.)
Ziko Red card 27
Gledalaca: 68.000
Sudija: Roge Seruljo (Urugvaj)

Grupa C[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija I D N I DG PG GR Bod.
 Paragvaj 4 2 2 0 6 3 +3 6
 Urugvaj 4 1 2 1 5 5 0 4
 Ekvador 4 1 0 3 4 7 −3 2

Utakmice[uredi | uredi izvor]

Ekvador 1–2 Paragvaj
Garses Gol 64 (pen.) Izveštaj Talavera Gol 22
Solalinde Gol 77
Gledalaca: 45.000
Sudija: Karlos Espozito (Argentina)

Ekvador 2–1 Urugvaj
Tenorijo Gol 6
Alarkon Gol 9
Izveštaj Viktorino Gol 79 (pen.)
Kastinjo Red card 65
Gledalaca: 30.000
Sudija: Romualdo Arpi Filho (Brazil)

Paragvaj 2–0 Ekvador
E. Morel Gol 27
Osorijo Gol 48
Izveštaj
Gledalaca: 25.000
Sudija: Abel Gneko (Argentina)

Urugvaj 2–1 Ekvador
Bika Gol 4
Viktorino Gol 57 (pen)
Maneiro Red card 78
Izveštaj Klinger Gol 77
Granda Red card 57
Ron Red card 81
Gledalaca: 25.000
Sudija: Oskar Skolfaro (Brazil)

Paragvaj 0–0 Urugvaj
Ovelar Red card 35 Izveštaj
Gledalaca: 25.000
Sudija: Serhio Vaskez Sančez (Čile))

Urugvaj 2–2 Paragvaj
Milar Gol 54 (pen.)
Paz Gol 83
Izveštaj E. Morel Gol 3488
Gledalaca: 18.000
Sudija: Edison Perez (Peru)

Polufinale[uredi | uredi izvor]

Peru 1–2 Čile
Moskera Gol 71 Kaselj Gol 3676
Gledalaca: 50.000
Sudija: Romualdo Arpi Filho (Brazil)
Čile 0–0 Peru
Figueroa Red card 40 Rohas Red card 33
Gledalaca: 75.000
Sudija: Huan Danijel Kardeljino (Urugvaj)

Paragvaj 2–1 Brazil
E. Morel Gol 16
Talavera Gol 35
Izveštaj Palhinja Gol 79
Gledalaca: 50.000
Sudija: Ramon Bareto (Urugvaj)
Brazil 2–2 Paragvaj
Falkao Gol 29
Sokrates Gol 61 (pen.)
Izveštaj M. Morel Gol 31
Romerito Gol 68
Gledalaca: 80.000
Sudija: Karlos Espozito (Argentina)

Finale[uredi | uredi izvor]

Finale se igralo u dve utakmice i pobednik, šampion je reprezentacija sa više pobeda. Pošto su obe reprezentacije imale po jednu pobedu, odigrana je treća utakmica koja je završena nerešeno, kao odlučujući faktor je uzeta gol razlika (3:1) i Paragvaj je po drugi put postao šampion.

Prva utakmica

Paragvaj 3–0 Čile
Romerito Gol 1285
M. Morel Gol 36
Gledalaca: 40.000
Sudija: Luis Gregorio da Rosa (Urugvaj)

Druga utakmica

Čile 1–0 Paragvaj
Rivas Gol 10
Bonvaljet Red card 17

E. Morel Red card 17
Gledalaca: 55.000
Sudija: Ramon Bareto (Urugvaj)

Plejof

Paragvaj 0–0 (p. s. n.) Čile
Gledalaca: 32.000
Sudija: Arnaldo Sezar Koelho (Brazil)

Lista strelaca[uredi | uredi izvor]

Na ovom prvenstvu ukupno 41 strelaca je postiglo 63 golova, titulu najboljeg strelca su podelili čileanac Horhe Peredo i paragvajac Euhenijo Morel sa po 4 postignuta gola.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Especial Copa America: Los Mejores Jugadores edición por edición” (na jeziku: španski). Goal.com. 2010-04-15. Pristupljeno 2012-09-06. 
  2. ^ a b v g Oliver, Guy (1992). The Guinness Record of World Soccer. Guinness publishing. str. 567. ISBN 0-85112-954-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]