Kopa Amerika 1979.
Detalji takmičenja | |
---|---|
Datum | 18. jul — 12. decembar 1979. |
Timovi | 10 (iz 1. konfederacije) |
Stadioni | 12 (iz 11 gradova) |
Konačan plasman | |
Šampioni | Paragvaj (2. titula) |
Drugo mesto | Čile |
Treće mesto | Peru |
Četvrto mesto | Brazil |
Statistike turnira | |
Odigrano utakmica | 25 |
Postignuto golova | 63 (2,52 po meču) |
Ukupno gledalaca | 1.144.000 (45.760 po meču) |
Najbolji strelac | Morel Peredo (po 4. gola) |
Najbolji igrač | Kaselj[1] |
Kopa Amerika 1979. je bilo trideset prvo izdanje ovog takmičenja. Prvenstvo je održano od 18. jula do 12. decembra 1979. godine. Po drugi put nije postojalo fiksno mesto održavanja turnira, a sve utakmice su se igrale tokom pet meseci u svakoj zemlji učesnici. Šampion ovog takmičenja postala je reprezentacija Paragvaja, koja je po drugi put osvojio Kopa Amerika (prvi put 1953. u Peruu), pobedivši Čile boljom gol-razlikom nakon remija u tajbrejk meču.
U prvoj fazi južnoameričkog turnira formirane su tri grupe od po tri tima, sa domaćim i gostujućim utakmicama. Branilac titule Peru je bio slobodan do polufinala.
U finalu, ako je nakon revanša došlo do izjednačenja, doigravanje se igralo na neutralnom terenu, što je i ovog puta bilo neophodno. Pošto je i ova treća utakmica na neutralnom terenu završena 0:0, Paragvaj je postao šampion Južne Amerike zahvaljujući boljoj gol-razlici koja je ostvarena u prve dve utakmice[2]. Paragvaju je to bila druga titula na Kopa Amerika nakon osvajanja prve titule 1953. godine. Plejof utakmica u Buenos Ajresu odigrana je pred samo 6.000 gledalaca. Peti put u istoriji takmičenja, ukupna poseta na svim utakmicama je prešla brojku od preko milion, ali bez obaranja rekorda iz 1945.
Svetski šampion Argentina je bila tek treća u svojoj grupi, što je predstavljalo iznenađenje turnira.
Učesnici[uredi | uredi izvor]
Na prvenstvu Južne Amerike učestvovalo deset reprezentacija: Bolivija, Peru, Brazil, Kolumbija, Ekvador, Paragvaj, Argentina, Urugvaj, Čile i Venecuela. Reprezentacija koja je osvojila prvo mesto u grupi je išla u polufinalno takmičenje. Pobednik polufinala iz dve utakmice, gost domaćin, je išao u finale.
2. Brazil
3. Bolivija
4. Venecuela
5. Ekvador
6. Kolumbija
7. Paragvaj
8. Peru
9. Urugvaj
10. Čile
Gradovi domaćini i stadioni[uredi | uredi izvor]
Buenos Ajres, Argentina | Buenos Ajres, Argentina | La Paz, Bolivija | Rio de Žaneiro, Brazil | Sao Paulo, Brazil | Santijago, Čile |
---|---|---|---|---|---|
Hose Amalfitani | Monumental | Ernando Siles | Marakana | Morumbi | Nasional de Čile |
Kapacitet: 49.540 | Kapacitet: 74.624 | Kapacitet: 51.000 | Kapacitet: 200.000 | Kapacitet: 67.400 | Kapacitet: 70.000 |
Bogota, Kolumbija | Kito, Ekvador | Asunsion, Paragvaj | Lima Peru | Montevideo, Urugvaj | San Kristobal, Venecuela |
El Kampin | Olimpiko Atahualpa | Defensores del Čako | Nasional | Sentenario | Polideportivo |
Kapacitet: 36.343 | Kapacitet: 35.742 | Kapacitet: 42.354 | Kapacitet: 50.000 | Kapacitet: 76.609 | Kapacitet: 25.000 |
Prvi krug[uredi | uredi izvor]
Timovi su bili podeljeni u tri grupe od po tri tima. Svaki tim je igrao dva puta (kod kuće i u gostima) protiv drugih timova u svojoj grupi, sa dva boda za pobedu, jedan bod za nerešeno i bez bodova za poraz. Pobednici svake grupe plasirali su se u polufinale gde ih je čekao Peru kao vladajući šampion i kao četvrta reprezentacija polufinala
Grupa A[uredi | uredi izvor]
Reprezentacija | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Čile | 4 | 2 | 1 | 1 | 10 | 2 | +8 | 5 |
Kolumbija | 4 | 2 | 1 | 1 | 5 | 2 | +3 | 5 |
Venecuela | 4 | 0 | 2 | 2 | 1 | 12 | −11 | 2 |
Utakmice[uredi | uredi izvor]
Grupa B[uredi | uredi izvor]
Reprezentacija | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Brazil | 4 | 2 | 1 | 1 | 7 | 5 | +2 | 5 |
Bolivija | 4 | 2 | 0 | 2 | 4 | 7 | −3 | 4 |
Argentina | 4 | 1 | 1 | 2 | 7 | 6 | +1 | 3 |
Utakmice[uredi | uredi izvor]
Grupa C[uredi | uredi izvor]
Reprezentacija | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Paragvaj | 4 | 2 | 2 | 0 | 6 | 3 | +3 | 6 |
Urugvaj | 4 | 1 | 2 | 1 | 5 | 5 | 0 | 4 |
Ekvador | 4 | 1 | 0 | 3 | 4 | 7 | −3 | 2 |
Utakmice[uredi | uredi izvor]
Polufinale[uredi | uredi izvor]
Finale[uredi | uredi izvor]
Finale se igralo u dve utakmice i pobednik, šampion je reprezentacija sa više pobeda. Pošto su obe reprezentacije imale po jednu pobedu, odigrana je treća utakmica koja je završena nerešeno, kao odlučujući faktor je uzeta gol razlika (3:1) i Paragvaj je po drugi put postao šampion.
Prva utakmica
Druga utakmica
Plejof
Lista strelaca[uredi | uredi izvor]
Na ovom prvenstvu ukupno 41 strelaca je postiglo 63 golova, titulu najboljeg strelca su podelili čileanac Horhe Peredo i paragvajac Euhenijo Morel sa po 4 postignuta gola.
4 gola 3 gola
2 gola 1 gol
|
|
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Especial Copa America: Los Mejores Jugadores edición por edición” (na jeziku: španski). Goal.com. 2010-04-15. Pristupljeno 2012-09-06.
- ^ a b v g Oliver, Guy (1992). The Guinness Record of World Soccer. Guinness publishing. str. 567. ISBN 0-85112-954-4.