Krasni Luč (Pskovska oblast)
Krasni Luč Krasnый Luč | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Pskovska oblast |
Rejon | Bežanički rejon |
Osnovan | 1905. |
Varošica od | 1958. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2016 | 866 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 57° 04′ 06″ S; 30° 05′ 43″ I / 57.068333° S; 30.095278° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 182847 |
Pozivni broj | +7 81141 |
Registarska oznaka | 60 |
OKATO kod | 58 204 558 |
OKTMO kod | 58 604 472 051 |
Krasni Luč (rus. Красный Луч) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na zapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u istočnom delu Pskovske oblasti i administrativno pripada Bežaničkom rejonu.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. u varoši je živelo svega 866 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Varošica Krasni Luč smeštena je u centralnom delu Bežaničkog rejona na oko 15 kilometara od železničke stanice Suščjovo, odnosno na oko 204 kilometra jugoistočno od administrativnog centra oblasti Pskova. Nedaleko od varoši nalazi se jezero Cevlo.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Varošica se razvila kao radničko naselje uz fabriku stakla osnovanu 1905. godine. Sadašnje ime Krasni Luč (u prevodu sa ruskog Crvena zraka) naselje dobija nakon Oktobarske revolucije, a u granicama Bežaničkog rejona nalazi se od njegovog osnivanja 1927. godine.
Zvaničan status poluurbanog naselja u rangu varošice Krasni Luč nosi od 28. avgusta 1958. godine.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 1.020 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. varošica imala 866 stanovnika.[1]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
--- | 3.776 | 3.073 | 2.627 | 2.105[2] | 1.494[3] | 1.231[4] | 866 |
Privreda[uredi | uredi izvor]
Najvažniji privredni objekat u varoši je fabrika stakla, jedna od najstarijih u celoj zemlji, u kojoj je zaposlena većina radno aktivnog stanovništva.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Ocenka čislennosti postoяnnogo naseleniя po municipalьnыm obrazovaniяm Pskovskoй oblasti na 1 яnvarя 2016 goda”. Arhivirano iz originala 16. 04. 2016. g. Pristupljeno 14. 4. 2016.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvaničan sajt rejonske administracije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. maj 2012)
- Манаков А. Г., Евдокимов С. И., Григорьева Н. В. Западное порубежье России: географические аспекты становления и развития Псковского региона. Архивирано на сајту Wayback Machine (4. март 2016) — Псков: Изд-во АНО «Логос», 2010. — 216 с. —. ISBN 978-5-93066-058-4 неважећи ISBN.