Kratovo (Priboj)

Koordinate: 43° 32′ 35″ S; 19° 37′ 58″ I / 43.5431° S; 19.6328° I / 43.5431; 19.6328
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kratovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaPriboj
Stanovništvo
 — 2011.Pad 285
Geografske karakteristike
Koordinate43° 32′ 35″ S; 19° 37′ 58″ I / 43.5431° S; 19.6328° I / 43.5431; 19.6328
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina820 m
Kratovo na karti Srbije
Kratovo
Kratovo
Kratovo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj31337
Pozivni broj033
Registarska oznakaPB

Kratovo je naselje u Srbiji u opštini Priboj u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 285 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 349 stanovnika).

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Mesnu zajednicu Kratovo čine sela Kratovo, Jelača, Brezna i Pribojske Čelice. Ovaj prostor zahvata istočni deo pribojske opštine. Samo selo Kratovo čine mesta Kratovo i zaseoci Orašac, Simovići i Pod. Sa zapada Kratovo se graniči sa Banjom, sa juga sa Bistricom i Čelicama, sa istoka Rutošima, sa severa Breznima i sa severozapada Jelačom. Od Banje ga odvaja Banjsko brdo, od Čelica planinski masiv Vijenac i Klik. Granica sa Rutošima je Godin potok, a sa Breznima Krstače.

Hidrografska mreža[uredi | uredi izvor]

Okosnicu hidrografske mreže čini Kratovska reka. Ona izvire u Radoinji, pa se još naziva i Radošnjica. Svojim tokom prolazi kroz Rutoše, zbog čega se na pojedinim kartama naziva i Rutoška reka. Od Kratova ona teče kroz kanjon Bjeličkovice i dolazi do Potpećkog jezera u koje se uliva kod ispod zaseoka Ćirkovići.

Kratovska reka, iako je mala bogata je ribom, ranije je količina ribe bila znatno veća, ali se umanjila osamdesetih godina, prilikom gradnje stepeničastih kaskada, visokih i po nekoliko metara, čime je presečen put ribi iz Potpećkog jezera uz Kratovsku reku. U nekoliko navrata je izvršeno poribljavanje Kratovske reke, tako da se danas u njoj može sresti potočna i kalifornijska pastrmka.

Ime[uredi | uredi izvor]

Prema legendi koja i nad danas postoji, ovim krajevima je nekada prolazio srpski kralj Uroš I, koji je imao nekakvo kožno oboljenje, pa su ga još nazvali i Uroš I Hrapavi.

Tom prilikom kralj sa vojskom je zanoćio na Banji. Ujutru pošto se probudio kralj se umi na toplom banjskom izvoru i sa vojskom nastavi put dalje. Kad je stigao do sadašnjeg sela Kratova, Uroš je primetio da su rane na licu počele da mu zarastaju i da su se već stvorile kraste, pa zato i tom mestu dade ime Kratovo. Putujući dalje kraste sa njegovog lica počele su da otpadaju i lice je počelo da mu se ruta, te mestu dade ime Rutoši.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Arheološka nalazišta ukazuju da je prostor Kratova naseljavan još tokom neolitskog doba. Prema imenom znana plemena koja su živela ovim krajevima bi trebalo da su ilirskog porekla. U ova područja krajem četvrtog veka prodrli su Kelti. Kasnije Kratovo se nalazilo na udarnom putnom pravcu kojim su Turci nadirali ka zapadu. O turskom Kratovu postoji malo podataka. Nešto više podataka postojio iz 14. veka i iz vremena Prvog srpskog ustanka. Tokom 1807. godine u ovim krajevima vođene borbe protiv Turaka. Žešće borbe vođene su u Vilovima i kod Priboja, a manje okršaja bilo je u Radoinji, Kratovu, Bistrici i Štitkovu.

Počeci razvoja školstva[uredi | uredi izvor]

U vreme prve škole Kratovo je bilo siromašno selo sa patrijahalnim načinom života. Vekovna vladavina Turaka u ovim krajevima ostavila je duboke posledice po Kratovo i okolini.

Međutim pošto nije nađeno zajedničko rešenje, svako selo je pristupilo podizanju sopstvene školske zgrade. Bez osnovnih nastavnih srestava i potrebnog namestaja otpočeo je rad prvi učitelj Dimitrije-Diko Purić, sa 51 učenikom koji su bili raspoređeni u 3 razreda. Nova škola u Kratovu otvorena je 10. novembra 1965. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kratovo živi 248 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,0 godina (38,9 kod muškaraca i 43,1 kod žena). U naselju ima 101 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,02.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 305
1953. 331
1961. 436
1971. 390
1981. 355
1991. 349 348
2002. 305 309
2011. 285
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
303 99,34%
Crnogorci
  
1 0,32%
Rusi
  
1 0,32%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]