Краљ (film iz 2019)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kralj
Filmski poster
Izvorni naslovThe King
Žanristorijski
drama
RežijaDejvid Mišo
ScenarioDejvid Mišo
Džoel Edgerton
Temelji se naŠekspirovim dramama
Henri IV, prvi deo”,
Henri IV, drugi deo
Henri V
Glavne ulogeTimoti Šalame
Džoel Edgerton
Šon Haris
Lili-Rouz Dep
Robert Patison
Ben Mendelson
MuzikaNikolas Britel
Producentska
kuća
Plan B Entertainment
Netfliks
Blue-Tongue Films
Porchlight Films
DistributerNetfliks
Godina2019.
ZemljaSjedinjene Američke Države SAD
Australija Australija
Jezikengleski
IMDb veza

Kralj (engl. The King) je istorijski, dramski film iz 2019. godine u režiji Dejvida Mišoa. Scenario su napisali Dejvid Mišo i Džoel Edgerton, a delimično su ga zasnovali na trima istorijskim dramama Vilijama Šekspira – „Henriju IV, prvi deo”, „Henriju IV, drugi deo” i „Henriju V”. Film prikazuje dolazak kralja Henrija V Lankestera na engleski presto i njegovo ujedinjenje zemlje u Stogodišnjem ratu. Glavne uloge tumače Timoti Šalame, Džoel Edgerton, Šon Haris, Lili-Rouz Dep, Robert Patison i Ben Mendelson.

Film je premijeru imao na Filmskom festivalu u Veneciji 2. septembra 2019, a potom je kratkoročno prikazivan u bioskopima, pre nego što je postao dostupan za gledanje na internet platformi Netfliks 1. novembra iste godine. Filmska kritika je ostvarenje dočekala uglavnom pozitivnim kritikama.[1][2][3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Henri, princ od Velsa (koga bliski prijatelji zovu Hal), emotivno je otuđeni najstariji sin kralja Henrija IV. Hala ne zanimaju očevi ratovi, niti tron, te svoje vreme provodi u kafanama i javnim kućama Londona u društvu Džona Falstafa. Kralj zaziva svog najstarijeg sina i obaveštava ga da će presto ostaviti mlađem sinu, Tomasu, a ne njemu. Princ Tomas, ne bi li dokazao očevo poverenje, predvodi vojsku protiv odmetnika Tomasa Persija Ognjanina, ali se na bojnom polju pojavljuje Hal, koji želi da zaustavi ratno krvoproliće tako što izaziva Ognjanina na dvoboj. U dvoboju Hal ubija Ognjanina, što izaziva nezadovoljstvo kod Tomasa, koji tvrdi da mu je brat ukrao svu slavu. Ubrzo, Tomas gine tokom bitke u Velsu.

Nakon što je kralj Henri IV preminuo, Hal je, kao jedini naslednik, proglašen za kralja Henrija V. On je odlučan da ne vlada kraljevstvom kao njegov otac i želi po svaku cenu da održi mir u državi, uprkos tome što se njegove odluke posmatraju kao znak slabosti. Na gozbi upriličenoj nakon krunisanje, francuski prestolonaslednik Luj, vojvoda od Gijene, šalje na poklon lopticu, ne bi li uvredio Hala, sugerišući kraljevu nemuževnost i nezrelost. Kraljeva sestra Filipa, kraljica Danske, upozorava brata da plemići nikada ne govore potpunu istinu i da svi gledaju sopstvene interese.

Engleski dvor razotkriva plaćenog ubicu, koji na ispitivanju tvrdi da ga je poslao francuski kralj Šarl VI da ubije Hala. Francuzi šalju svoje uhode plemićima Kejmbridžu i Greju sa namerom da ih privole za njihove namere protiv engleskog kralja. Ovi plemići počinju da sumnjaju u odluke Henrija, te dolaze kod vrhovnog sudije Vilijama Gaskonja, kome izlažu svoje nepoverenje u vladara. Gaskonj savetuje Henrija da objavi rat Francuzima i da na taj način ujedni zemlju i pokaže svoju snagu. Henri objavljuje rat Francuskoj, a potom osuđuje na smrt plemiće koji su sumnjali u njega. Kralj proglašava Falstafa za glavnog vojnog stratega, tvrdeći da je on jedini čovek kome može da veruje.

Engleska vojska isplovljava za Francusku predvođena Henrijem i Falstafom. Nakon što su osvojili Arfler opsadom, vojska nastavlja svoj pohod. Njih potajno prati francuski prestolonaslednik koji čini sve ne bi li isprovocirao kralja. Izvidnice engleske vojske otkrivaju da je francuska vojska, sa kojom trebaju da se sukobe, brojnija od njihove. Dorset savetuje Hala da se povuku, tvrdeći da ne mogu da pobede brojnijeg neprijatelja. Sa druge strane, Falstaf predlaže da se francuska vojska namami u blato, gde će pod teretom teških oklopa i konja izgubiti brojčanu prednost kada engleski vojnici u lakoj opremi uđu u borbu iz zasede.

Hal pre bitke dolazi kod dofena Luja i predlaže mu da razreše sukob tako što će se boriti u dvoboju, ali dofen odbija predlog. Borba, koja će u istoriji ostati poznata kao Bitka kod Azenkura, odigrava se prema Falstafovom planu i malobrojnija engleska vojska pobeđuje Francuze. Pred kraj borbe, dofen ulazi u bitku i izaziva Henrija na dvoboj, ali u njemu vrlo brzo strada. Kralj naređuje da se svi zarobljenici pobiju.

Francuski kralj Šarl VI Ludi priznaje sopstveni poraz i nudi kralju Henriju ruku svoje ćerke Katarine za ženu. Henri odlazi kod Katarine na razgovor, koja obara njegove razloge za napad na njenu domovinu. Ona negira da je njen otac poslao ubicu. Henri shvata da je čitav događaj iscenirao Gaskonj, ne bi li ga uvukao u rat. On se sukobljava sa Gaskonjom, a potom ga ubija nožem. Vrativši se Katarini, kralj Henri se zaklinje da jedino što traži od nje, kao buduće supruge, da uvek pred njim govori istinu.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Timoti Šalame kralj Henri V Lankaster
Džoel Edgerton Džon Falstaf
Robert Patinson dofen Luj, vojvoda od Gijene
Šon Haris Vilijam Gaskonj
Tomasin Makenzin kraljica Filipa od Engleske
Tom Glin-Karni Henri Persi
Lili-Rouz Dep Katarina od Valoa
Ben Mendelson kralj Henri IV Lankaster
Din-Čarls Čapman Tomas Lankester
Tibo de Montalember kralj Šarl VI Ludi
Edvard Ešli Ričard Konisburg od Kejmbridža
Stiven Fevel Tomas Grej

Istorijska utemeljenost[uredi | uredi izvor]

Iako se bavi istorijskim događanjima, film je svojim zapletom i koncepcijom likova mnogo više zasnovan na britanskim nacionalnim mitovima i Šekspirovim istorijskim dramama – „Henriju IV, prvi deo”, „Henriju IV, drugi deo” i „Henriju V” - nego na naučno-istorijskim činjenicama. Shodno tome, film je pun istorijskih netačnosti. Neka od odstupanja su sledeća:[4]

  • Henri V nije živeo raspusnim životom u mladosti. Nije bio humanista, niti pacifista. Uzrok rata protiv Francuske nije ležao u tobožnjoj zaveri protiv Henrija V, već je pokretanje rata bio nastavak spoljne politike engleskih kraljeva koji su polagali prava na teritoriju severne Francuske.[4]
  • Henri V nije ubio Vilijama Gaskonja, već je kralj otpustio vrhovnog sudiju odmah nakon dolaska na presto, videvši u njemu previše bliskog saradnika svog oca.[4]
  • Henri V nije izazvao i ubio Henrija Ognjanina Persija u dvoboju. Međutim, Ognjanin jeste poginuo u Bici kod Šrusberija 21. jula 1403. Henri V je, takođe, učestvovao u ovoj bici i bio je teško ranjen kada mu je strela probila desni obraz.[4]
  • Tomas, Henrijev brat, nije poginuo u Velsu, već je poginuo u Francuskoj, osam godina nakon što je Henri krunisan za kralja.[4]
  • Opsada Arflera nije bila tiha i mirna pobeda, kako je u filmu prikazana, već krvava bitka sa brojnim žrtvama.[4]
  • Džon Falstaf nije istorijska ličnost, već književna tvorevina Vilijama Šekspira, koji ga je zasnovao na nekoliko istorijskih i legendarnih ličnosti. Falstaf se ubraja u najoriginalnije i najpoznatije Šekspirove likove. Ipak, način na koji je Falstaf predstavljen u filmu nije veran Šekspirovoj zamisli.
  • Dofen Luj, vojvoda od Gijene, nije učestvovao u Bici kod Azenkura. Umro je dva meseca nakon same bitke.[4]

Sa druge strane, „Kralj” se ne može smatrati ni filmskom adaptacijom Šekspirovih drama, jer iako su scenaristi preuzeli neke od osnovnih premisa iz Šekspirovih komada, sam scenario samo nalikuje na pozorišni predložak. U odnosu na Šekspirove komade radnja je bitno redukovana, broj likova smanjen, njihova koncepcija promenjena, jezik osavremenjen i dijalozi nisu u stihovima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The King (2019)”. Rotten Tomatoes. Fandango. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  2. ^ „The King (2019) Reviews”. Metacritic. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  3. ^ Hans, Simran (13. 10. 2019). „The King review – Timothée Chalamet is all at sea as Prince Hal”. The Observer (na jeziku: engleski). ISSN 0029-7712. Pristupljeno 24. 11. 2019. 
  4. ^ a b v g d đ e Yann Fossurier, Azincourt : comment le film “Le Roi” (Netflix) piétine allègrement la réalité historique, France 3, 4 novembre 2019.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]