Libijski vođa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Libijski vođa je nezvanična titula kojom se najčešće oslovljavao pukovnik Muamer el Gadafi. U samoj Libijskoj Džamahiriji nazivan je komandant ili vođa Revolucije.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Nakon Prvoseptembarske revolucije (1969) državom je upravljao Revolucionarni komandni savjet na čijem čelu se nalazio Muamer el Gadafi. Nakon objavljivanja Deklaracije o uspostavljanju narodne vlasti od 2. marta 1977. vrhovna vlast je prešla u ruke Opšteg narodnog kongresa.[1] Pukovnik Muamer el Gadafi je tada postao generalni sekretar Opšteg narodnog kongresa. Proglašena je džamahirija.

Dvije godine kasnije, 2. marta 1979, pukovnik Gadafi se odrekao svih javnih funkcija i od tada je poznat kao vođa Prvoseptembarske revolucije. Iako se titula libijskog vođe koristi tek od 1979. ona se često upotrebljava i za sami period Gadafijevog dolaska na vlast (1969).

Libija je po svome uređenju bila džamahirija odnosno specifičan oblik državnog i političkog uređenja razrađen u Zelenoj knjizi koju je napisao Muamer el Gadafi. Ubistvom pukovnika Gadafija i okončanjem Rata u Libiji (2011) prestala je postojati i Libijska Džamahirija.

Djelokrug[uredi | uredi izvor]

Uređenje Libijske Džamahirije je bilo zasnovano na političkoj ideologiji izloženoj u Gadafijevoj Zelenoj knjizi. Ideologija je podrazumijevala primjenu tzv. neposredne demokratije. Širom države su postojali osnovni narodni kongresi koji su se smatrali izvornim nosiocima suvereniteta. Njihovi članovi su bili zapravo svi punoljetni građani — muškarci i žene. Na nivou opština (šabija) postojali su opštinski narodni kongresi i opštinski narodni komiteti, a na nivou države Opšti narodni kongres i Opšti narodni komitet.

Libijski vođa Muamer el Gadafi nije imao zvaničnu funkciju niti u zakonodavnoj niti u izvršnoj vlasti. Posmatrao se kao istorijski nacionalni vođa i savjetodavac narodnoj vlasti. Međutim, zadržao je položaj vrhovnog komandanta oružanih snaga koji je stekao nakon Prvoseptembarske revolucije (1969). Pored vođe Revolucije postojale su i dvije značajne nevladine organizacije: Narodno socijalno vođstvo i Pokret revolucionarnih komiteta. Čak se generalni koordinator Narodnog socijalnog vođstva smatrao za drugu najjaču funkciju u zemlji.[2]

Po Zakonu br. (3) o odlikovanjima i medaljama (2004) propisano je da pravo dodjeljivanja ordena ima komandant Revolucije i Opšti narodni kongres.

Libijski vođa je imao politički uticaj na Opšti narodni kongres, kao i na Opšti narodni komitet i Opšti planski savjet.[3][4][5] Povremeno je prisustvovao i zasjedanjima osnovnih narodnih kongresa.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]