Madeira (reka)

Koordinate: 3° 22′ 32″ S 58° 46′ 23″ W / 3.37556° J; 58.77306° Z / -3.37556; -58.77306
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Madeira
Reka u Porto Velju
Opšte informacije
Dužina1.450 km (900 mi)[1] km
Basen850.000 km2
Pr. protok31 200 m3s
Plovnost1100
Vodotok
IzvorUšće Benija i Mamore.[2][3]
Koor. izvora10° 38′ 19″ S 65° 39′ 20″ W / 10.63861° J; 65.65556° Z / -10.63861; -65.65556
V. izvora180 m
UšćeAmazon
Koor. ušća3° 22′ 32″ S 58° 46′ 23″ W / 3.37556° J; 58.77306° Z / -3.37556; -58.77306
Geografske karakteristike
Država/e Bolivija  Peru
 Brazil
NaseljaPorto Veljo
PritokeAbuna, Aripuana
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Madeira (port. Rio Madeira) reka je u zapadnom Brazilu, najveća desna pritoka Amazona. Nastaje spajanjem reka Mamore i Beni sa teritorije Bolivije. Madeira je sa izvornim krakom Mamore duga 3.380 km (bez njega 1.450 km (900 mi)).[4][5] Madeira protiče kroz područje tropskih prašuma (selvas). Generalni pravac toka je prema severoistoku. Uliva se u Amazon 145 km istočno od Manausa. Plovna je oko 1100 km uzvodno od ušća.

Madeira je najveća pritoka Amazona i čini oko 15% vode u slivu.[6] Mapa Emanuela Bouena iz 1747. godine, koju sadrži Zbirka mapa Dejvida Ramzija, odnosi se na Madeiru pod pretkolonijalnim, autohtonim imenom Kujari.[7]

Reku Kujari, koju portugalski nazivaju Madeira ili reka Vud, formiraju dve velike reke, koje se spajaju blizu njenog ušća. Uz ovu reku, nacija Topinambes je prešla u reku Amazon.

Kurs[uredi | uredi izvor]

Brzaci Teotonija pre 2012

Između Guahara-Mirim i vodopada Teotonio, Madeira prima drenažu severoistočnih padina Anda od Santa Kruz de la Sijera do Kuska, cele jugozapadne padine brazilskog Mato Grosa i severne padine Čikvitos lanca. Ukupno ovo područje sliva, koje je nešto više od ukupne površine svih izvorišta, iznosi 850.000 km2 (330.000 sq mi),[8] te je skoro jednako po površini kao Francuska i Španija zajedno. Vode se u Madeiru ulivaju iz mnogih velikih reka, od kojih su glavne (od istoka ka zapadu) Guapore ili Itenez, Baures i Blanko, Itonamas ili San Miguel, Mamore, Beni i Madre de Dios ili Majutata, koji su svi pojačani brojnim sekundarnim, ali moćnim pritokama. Klima gornjeg sliva varira od vlažne na zapadnoj ivici sa poreklom glavnog stabla reke po zapremini (Rio Madre de Dios, Rio Beni) do polusušne u najjužnijem delu sa Andinskim izvorima glavnog stabla po dužini (Rio Kejn, Rio Roča, Rio Grande, Mamore).

Rezervat održivog razvoja Rio Madeira površine 283.117 ha (2.800 km2; 1.100 sq mi), stvoren 2006. godine, i prostire se duž severne obale reke nasuprot grada Novo Aripuana.[9] Na njegovom ušću je Ilha Tupinambaranas, prostrano močvarno područje koje formiraju rukavci Madeire.

Plovnost[uredi | uredi izvor]

Tokom kišne sezone vodostaj se poveća za više od 15 m (50 ft) i okeanski brodovi mogu da plove uzvodno do San Antonio vodopada, koji su oko 1.070 km (660 mi) pre ušća u reku Amazon. Za vreme sušnih meseci, od juna do novembra, plovna je na istoj dužini za male brodove.

Madeira-Mamore je jedan od najfrekventnijih vodenih poteva u basenu Amazona. Njime se trasportuje oko 4 kiliona tona žitarica godišnje, pomoću barži u Porto Velju, pri čemu Kargil i Amaži imaju utovarne kapacitete, a zatim se otpremaju niz Madeiru do luka Itakoatijara, blizu ušća Madeire, uzvodno na levoj obali Amazona, ili dalje niz Amazon, do luke Santarem, na ušću reke Tapajos. Iz ove dve luke, brodovi tipa Panamaks zatim izvoze žitarice - uglavnom soju i kukuruz - u Evropu i Aziju. Plovni put Madeire se takođe koristi za odvođenje goriva iz rafinerije REMAN (Petrobras) u Manausu, glavnom gradu države Amazonas, do Porto Velja, odakle se države Akra, Rondonija i delovi Mato Grosa snabdevaju uglavnom benzinom rafinisanim u Manausu. Teretne barže takođe koriste Madeiru na ruti između Manausa i Porto Velja, koja je 1.225 km (760 mi)[10] duž Rio Negra, Amazona i Madeire, povezujući Manausov industrijski okrug sa ostatkom Brazila, pošto je Manaus zatvoren kopnom što se tiče logistike sa ostatkom zemlje, da se delom unesu sirovine i izvezu proizvodi u glavne potrošačke centre Sao Paulo i Rio de Žaneiro. U 2012. godini prevezena količina tereta je iznosila 287.835 tona[10] (u oba smera). Ukupna tonaža otpremljena 2012. na Madeiri iznosila je 5.076.014.[10]

Dve velike brane (pogledajte ispod) su u izgradnji kao deo projekta regionalne integracije IIRSA. Projekti brana uključuju velike brane za brodove koje mogu da pomeraju okeanska plovila između veštačkog rezervoara i nizvodne reke. Ako projekat bude završen, „više od 4.000 km [2.500 mi] plovnih puteva uzvodno od brana u Brazilu, Boliviji i Peruu bi postalo plovno.“[11]

Brane[uredi | uredi izvor]

Ušće reke Madeira (braon) i reke Aripuana (tamno) u blizini grada Novo Aripuana.

U julu 2007. godine, brazilska vlada odobrila je projekte izgradnje dve hidroelektrane na reci Madeira, San Antonio kod Porto Velja i Žiru oko 100 km uzvodno. Obe brane su protočnog tipa, što znači da nemaju klasičnu akumulaciju.[12] Projektima je bilo predviđeno da hidrocentrale imaju i sistem za zaštitu ekosistema i živog sveta, naročito ribljeg fonda. Kao posledica toga, sugerisano je da nije bilo snažnog protivljenja sa stanovišta životne sredine implementaciji kompleksa reke Madeire.[13] Ipak, ako riblje merdevine ne budu efektivne, „nekoliko vrednih migratornih vrsta riba mogle biti dovedene skoro nestanka kao rezultat brana na Madeiri.“[14][15] Takođe postoji zabrinutost zbog krčenja šuma i pritiska na zaštićena područja i teritorije autohtonih naroda.[16][17] Institut Vorldvač je takođe kritikovao ubrzani proces odobravanja za izgradnju „manjih brana sa manjim akumulacijama, dizajniranih da smanje društvene i ekološke uticaje”, tvrdeći da nijedan projekat ne bi trebalo „da ubrza licenciranje novih brana u Amazoniji i da dozvoli projektima da se zaobiđu oštri brazilski zakoni o zaštiti životne sredine“.[14]

Klima i proticaj[uredi | uredi izvor]

Srednja količina padavina u basenu reke Madeire između 750 i 3000 mm, dok gornji deo sliva prima 1700 milimetara. Minimum padavina iznosio je 490, a maksimum 7000 milimetara. Madeira je jedna od vodom najbogatijih reka sveta, sa proticajem od 18.000 m³ po sekundi (536 km³/god).[18]

Sa Bolivijskih Anda otiče oko 132 km³/god vode, što je 25% ukupnog oticanja u gornjem delu sliva. Blizu ušća u Amazon, oticaj se povećava na čak 31.200 m³ po sekundi. Na toku prema Amazonu, prosek pražnjenja Madeire se povećava čak do 31.200 m³ u sekundi.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Kao tipična amazonska reka sa izvorom u Andima, Madeira je zamućena zbog visokog nivoa nanosa, ali neke od njenih pritoka su veoma bistre (na primer, Aripuana i Ži-Parana).[19] U gornjem delu toka živi bolivijski rečni delfin (Inia geoffrensis boliviensis), povrsta amazonskog delfina.[20] Procenjeno je da postoji više od 900 vrsta riba slivu reke Madeire,[21] što je čini jednimod najvećih slatkovodnih sistema na svetu sa najviše vrsta.[22]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ziesler, R.; Ardizzone, G.D. (1979). „Amazon River System”. The Inland waters of Latin America. Food and Agriculture Organization of the United Nations. ISBN 92-5-000780-9. Arhivirano iz originala 21. 10. 2013. g. 
  2. ^ R. Ziesler and G.D. Ardizzone. LAS AGUAS CONTINENTALES DE AMERICA LATINA/THE INLAND WATERS OF LATIN AMERICA, Fishery Information, Data and Statistics Service. Fisheries Department FAO, Rome.
  3. ^ Madeira, Visuotinė lietuvių enciklopedija
  4. ^ „Madeira River”. Pristupljeno 13. 7. 2017. 
  5. ^ "Madeira (river)". Talktalk.co.uk (encyclopedia). Accessed May 2011.
  6. ^ „Waters”. Amazon Waters. Arhivirano iz originala 29. 06. 2018. g. Pristupljeno 22. 1. 2017. 
  7. ^ „Peru, Amazones. - David Rumsey Historical Map Collection”. www.davidrumsey.com. Pristupljeno 16. 4. 2018. 
  8. ^ Water and Salt Balances of the Bolivian Amazon Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. oktobar 2009), UNESCO
  9. ^ RDS do Rio Madeira (na jeziku: portugalski), ISA: Instituto Socioambiental, Pristupljeno 2016-09-01 
  10. ^ a b v „Hidrovias Brasileiras” (PDF). Agencia Nacional de Transportes Aquaviarios (ANTAQ). Arhivirano iz originala (PDF) 13. 5. 2014. g. Pristupljeno 15. 1. 2015. 
  11. ^ Maria del Carmen Vera-Diaz (2009). Effects of Energy and Transportation Projects on Soybean Expansion in the Madeira River Basin (PDF) (Izveštaj). Conservation Strategy Fund. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 10. 2007. g. Pristupljeno 7. 7. 2011. 
  12. ^ „Madeira River Dams in Amazonia”. Pristupljeno 13. 7. 2017. 
  13. ^ „Brazil Engineers a Critic-Proof Dam”. Wall Street Journal. 6. 10. 2010. Pristupljeno 2. 4. 2011. 
  14. ^ a b „Greenwashing Hydropower”. World Watch. Worldwatch Institute. 23 (1): 8—18. 2010. 
  15. ^ „Madeira River Basin: Hydropower dams in the heart of the Amazon”. World Wildlife Fund Global. Arhivirano iz originala 2. 10. 2012. g. Pristupljeno 7. 7. 2011. 
  16. ^ BBC News Online. 2007. Brazil gives Amazon dams go-ahead. 10 July. Available from: http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/6286804.stm. Accessed 16 July 2007.
  17. ^ International, Survival. „Write a letter for dam-affected tribes of Brazil”. www.survivalinternational.org. Pristupljeno 16. 4. 2018. 
  18. ^ Seyler, Patrick; Laurence Maurice-Bourgoin; Jean Loup Guyot. „Hydrological Control on the Temporal Variability of Trace Element Concentration in the Amazon River and its Main Tributaries”. Geological Survey of Brazil (CPRM). Pristupljeno 16. 7. 2013. 
  19. ^ Fraser; Cardoso; Junqueira; Falcão; and Clement (2009). Historical ecology and dark earths in whitewater and blackwater landscapes: comparing the Middle Madeira and Lower Negro rivers. pp. 229-264 in: Woods; Teixeira; Lehmann; Steiner; WinklerPrins; and Rebellato, eds. Amazonian Dark Earths: Wim Sombroek's Vision. ISBN 978-1-4020-9031-8
  20. ^ „BOLIVIAN RIVER DOLPHINS - BOLIVIA”. Arhivirano iz originala 8. 7. 2017. g. Pristupljeno 13. 7. 2017. 
  21. ^ de Queiroz, L.J.; Torrente-Vilara, G.; Vieira, F.G.; Ohara, W.M.; Zuanon, J.; and Doria, C.R.C. (2013). Fishes of Cuniã Lake, Madeira River Basin, Brazil. Check List 9(3): 540–548
  22. ^ Ekström, J. (23 December 2007) Hydroelectric dam constructions in Amazonas. Retrieved 6 February 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]