Mahmud Farščijan
Mahmud Farščijan | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 24. januar 1930. |
Mesto rođenja | Isfahan, Iran |
Umetnički rad | |
Pravac | Iranska minijatura |
Najvažnija dela | Veče Ašure • Zaštitnik gazele |
Mahmud Farščijan (pers. محمود فرشچیان), rođen 24. januara 1930. u Isfahanu, Iran, je svetski poznat majstor persijskog slikarstva i minijature.[1] Farščijan je trenutno najistaknutiji savremeni umetnik u oblasti minijature koja je nastala u drevnoj Persiji, a kasnije se proširila u Kinu i Tursku i druge zemlje Bliskog istoka.
Život[uredi | uredi izvor]
Mahmud Farščijan je u Isfahanu, gradu čuvenom po iranskoj umetničkoj tradiciji, počeo da proučava slikarstvo i vajarstvo. Tokom odrastanja bio je okružen mnogim arhitektonskim remek-delima koja su izoštrila njegov osećaj za proporciju, boju i oblik. Ljubav prema umetnosti usadio mu je njegov otac, trgovac tepisima i koji je i sam bio poklonik umetnosti. Kao mlad pokazao je interesovanje za umetnost i nekoliko godina je učio kod velikih majstora kao što su Hadži Mirza-Aga Emami i Isa Bahadori. Nakon što je diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Isfahanu, Farščijan odlazi u Evropu gde proučava dela zapadnih slikara. Po povratku u Iran, počeo je da radi u Nacionalnom institutu za likovne umetnosti (koji je kasnije postao Ministarstvo za umetnost i kulturu), a vremenom je imenovan na mesto direktora Odeljenja za nacionalne umetnosti i profesora na fakultetu Teheranske škole lepih umetnosti. U tom periodu svog života, Farščijan je stvorio mnoga od svojih jedinstvenih remek-dela koja ubrzo postaju predmet pažnje i izvan nacionalnih granica. Majstor Farščijan trenutno živi i stvara u Nju Džerziju, SAD.
Stil[uredi | uredi izvor]
Farščijan je stvorio poseban slikarski stil i vlastitu školu slikanja koju čini jedinstven spoj klasičnog slikarstva, poezije i moderne umetnosti. Njegova platna zrače duhovnom snagom, zrelom vizijom, stvaralačkom energijom i velikom raznolikošću i svežinom. Taj stil krasi izražen smisao za kreativnost i autentični motivi izvedeni glatkim i prefinjenim linijama i živopisnom, skoro bajkovitom paletom boja. Svoju umetnost majstor Farščijan uglavnom crpi iz dela velikana persijske klasične poezije kao što su Hafiz, Rumi, Firdusi i Hajam, zatim biblijskih i kuranskih priča i islamskog misticizma. Gnostičke vizije produbljene snagom njegove izuzetne mašte čine njegova dela jedinstvenim. Njegova platna prikazuju različita ljudska osećanja i stanja koje se manifestuju na efektan način.
Dela[uredi | uredi izvor]
Zahvaljujući veri u Stvoritelja, volji i želji za radom i stvaranjem, Farščijan je naslikao mnoga neprolazna dela. Neki od najznačajnijih radova iz njegovog bogatog opusa su reminiscencije na događaje iz rane istorije islama i monoteističke tradicije.
Veče ašure[uredi | uredi izvor]
Možda najpoznatije Farščijanovo delo, bar u iranskim okvirima, je prikaz tragedije na Karbali pod nazivom Veče ašure[2]. Ašura, odnosno deseti dan meseca muharema, je dan stradanja potomstva Božijeg poslanika u Boju na Karbali 680. godine u kojem je Poslanikov unuk, imam Husein, zajedno sa svojim najbližim, dostigao mučeništvo. Platno koje je i svojevrsno odavanje počasti žrtvi imama Huseina i njegovih pratilaca, fokusira se na nepravdu učinjenu ženskim članovima njegove porodice, ženi, sestri i ćerkama i predstavlja izraz najdublje tuge. Samo ime slike Veče ašure direktno upućuje na trenutak u vremenu koji je slikar hteo da ovekoveči: veče nakon bitke na Karbali. Ova slika je, zapravo, naracija u kojoj se bez direktne upute u prošle događaje prikazuju posledice. Žene i devojčice plaču pokraj ratnog konja koji se vratio iz bitke bez konjanika. U centru slike se nalazi sestra imama Huseina, Zejneb, naslonjena na konja sa prebačenom rukom preko njega i drži se za sedlo. Druga ženska figura sedi na zemlji i grli mu njušku dok je na njeno rame oslonjeno dete. Pored konja je još dvoje dece, jedno mu je obrgrlilo nogu, a drugo vrat. Malo dalje od konja nalaze se još dve žene koje su spustile glave jedna drugoj u krilo i leže na zemlji i plaču. Tela žena su povijena usled tereta i patnje zbog gubitka imama Huseina i njegovih sledbenika. Povijena figura može se uočiti i u telu konja kao i izraz tuge u njegovom pogledu. Raščupana griva, poluzatvorene oči i rane od strela ukazuju na veliki umor i bol koji životinja oseća. Kao da mu je predodređeno da stoji tu kako bi se žene i deca oslonila na njegovo telo i da zatim umre na nogama.
U pozadini slike je šator. Zastor koji je okačen na ulazu delom je u izmaglici, a delom oslikan nežnim i prigušenim linijama. Zastor nosi simboliku materijalnog i duhovnog elementa. Čvorovi na kanapima od šatora, izraženi klinovi pobodeni u zemlju, uzdižuće linije šatora u gornjem uglu slike, kao i delovi šatora koji nisu vidljivi, nagoveštavaju nebesko putovanje. Iako je slikar sklonio zastore i odveo nas u šator, on ne dozvoljava ni sebi i nama da jasno vidimo tužna i suzama pokrivena lica onih koji su unutra, i zbog toga je između posmatrača i aktera slike napravljeno rastojanje. Međutim, osnovni razlog neprikazivanja ovog svetog čina (plakanja zbog nepravde učinjene imamu Huseinu) jeste da podseti posmatrače na svetost tog trenutka i potpuno odsustvo pretvaranja u žalosti, što, zapravo, predstavlja čin obožavanja.
On dolazi[uredi | uredi izvor]
Delo On dolazi[3] je predeshatološka vizija dolaska očekivanog i obećanog spasitelja, imama Mahdija, iz potomstva Božijeg poslanika Muhameda. Predanje kazuje o imamu Mahdiju kao obećanom mesiji koji se trenutno nalazi u stanju velike, viševekovne skrivenosti i pojaviće se na kraju vremena da na zemlju donese pravdu. U dominantno plavom ozračju vide se samo stopala figure i krajevi haljine koja se leluja i kao da je spremna da zakorači. Ova kretnja nagoveštava skori i očekivani dolazak spasitelja, kao da je početni korak već napravljen, dok su gornji deo figure i njena glava skriveni i ne vide se. Tanka, skoro prozirna granica između kontura figure i njenog pojavnog dela, ukazuje na skori izlazak mesije iz domena duhovnog u fiizički svet.
Zaštitnik gazele[uredi | uredi izvor]
Zaštitnik gazele[4], kako je nazvan ovaj rad, je u stvari titula imama Reze, osmog šiijskog duhovnog vođe, koji je na platnu naslikan u auri svetlosti. Postoji predanje koje kaže da je imam Reza zaštitio gazelu od lovca, kojem je, navodno, garantovao da će mu se gazela vratiti kada podoji mlade. Takođe, u nekim izvorima pominju se izveštaji o gazeli koja pronalazi utočište u svetilištu imama Reze u Mašhadu. Platno se čuva u Muzeju majstora Farščijana i smatra se jednim od njegovih najistaknutijih radova. Farščijan je 2010. godine predstavio delo Zaštitnik gazele 2[5] koji je nastavak prvobitnog rada. Na njemu je prikazano nekoliko gazela koje su u strahu od lovca pronašle utočište u krilu imama Reze. Dirnut ovim nesvakidašnjim i uzvišenim prizorom, lovac je polomio svoj luk i odustao od lova.
Šams i Rumi[uredi | uredi izvor]
Za platno koje je nazvao Šams i Rumi[6], Farščijan je pronašao inspiraciju u jednoj od Rumijevih pesama. Autor kaže da je u njegovoj izradi nastojao da upotrebi posebne boje koje bi na najbolji način prikazale snagu duhovnog i mističkog privlačenja Rumija od strane njegovog učitelja, Šamsa. On je ovde predstavljen kao centar Rumijevog univerzuma oko kojeg se Rumi okreće u duhovnom zanosu. Šamsova glava podseća na sunce i preliva se na čitav kosmos. Rumi je na zemlji, dok pruža ruku Šamsu kao zaštitniku i učitelju. Platno je nastalo kao reakcija na različite pokušaje prisvajanja Rumija od strane nekih naroda. Platno je predstavljeno 2. avgusta 2007. godine u Farščijanovom umetničkom i kulturnom kompleksu u Isfahanu[7].
Peti dan stvaranja[uredi | uredi izvor]
Po predanju, peti dan stvaranja je dan kada su stvorene životinje. Farščijan je na ovom platnu[8] prikazao stvarne i imaginarne vrste ptica i riba kako lete i okreću se u vrtlogu stvaranja.
Dizajniranje zariha[uredi | uredi izvor]
Majstoru Farščijanu je 2004. godine ukazana velika čast time što je odabran da dizajnira dva zariha, rešetkaste ograde iznad grobnica u svetilištima šiijskih imama. On je dizajnirao i izradio ornametalnu metalnu konstrukciju u svetilištu imama Reze u Mašhadu koja je postavljena 2004. godine.[9] Čitav projekat trajao je sedam godina. Takođe, 2007. godine je dizajnirao zarih u svetilištu trećeg šiijskog imama, Huseina, u Karbali, Irak.[10]
Međunarodna reputacija[uredi | uredi izvor]
Farščijan je imao presudnu ulogu u predstavljanju iranske umetnosti na međunarodnoj umetničkoj sceni. Između 1948. i 1994. godine održao je 54 samostalne i učestvovao na 83 grupne izložbe i za svoja izvanredna umetnička dostignuća stekao je priznanja širom sveta. Njegova dela su zastupljena u nekoliko velikih muzeja i kolekcija širom sveta i izlagana su u Alžiru, Firenci, Minhenu, Solt Lejk Sitiju, Pekingu, Karačiju, Njujorku, Šangaju, Čikagu, Kijevu, Parizu, Istanbulu, Lahoru, Ravalpindiju, Beču, Isfahanu, Milanu, Rimu i Vašingtonu.
Samostalne izložbe[11]
- 1984 - Galerija Foksvort, Njujork
- 1981 - Muzej savremene umetnosti, Teheran
- 1978 - Galerija likovnih umetnosti, Teheran
- 1976 - Muzej nauke i industrije, Čikago
- 1976 - Univerzitet Jute, Solt Lejk Siti
- 1976,1970 – Institut za Bliski istok, Vašington
- 1976,1970 – Galerija Rima, Njujork
- 1975,1972 – Iransko-američko društvo, Teheran
- 1974,1966 – Arheološki muzej Irana, Teheran
- 1973 – Muzej Lahor, Lahor
- 1973 – Nacionalni savet za umetnost, Karači
- 1973 – Institut za umetnost, Ravalpindi
- 1972 – Galerija Kir, Pariz
- 1968 – Muzej lepih umetnosti, Alžir
- 1965,1964 – Teheranski univerzitet, Teheran
- 1964 – Dvorana kulture, Teheran
- 1963 – Galerija lepih umetnosti Evropa, Beč
- 1963,1959 – Galerija Kunst Miler, Minhen
- 1962 – Palata Barberini, Rim
- 1962 – Galerija Lirikal, Milano
- 1960 – Muzej Golestan Palata, Teheran
- 1956 – Institut za umetnost, Istanbul
- 1954 – Muzej Čehel sotun palata, Isfahan
- 1949,1948 – Iransko-britanski institut za kulturu, Isfahan
Visoki savet za kulturu i umetnost Irana dodelio mu je doktorat najvišeg umetničkog stepena u iranskom slikarstvu i islamskoj umetnosti. Pozvan je da govori i izlaže na brojnim univerzitetima i umetničkim institutima. O njegovim delima objavljene su brojne publikacije [12] i članci.
Nagrade[13]
- 2001 - GODIVA Chocolates 75th Anniversary, SAD
- 2001 - Who’s Who in the 21st Century, Kembridž, Engleska
- 2000 - Outstanding intellectuals of the 21st Century, Kembridž, Engleska
- 1995 - Gold Medal, Highest Honor
- 1987 - Golden Palm of Europe
- 1985 - Oscar D'Italia, gold statuette
- 1984 - Vessillo Europa Delle Arte, gold statuette, Italija
- 1983 - Diploma Accadenu'co D'Europa, L'Accademia D'Europa, Italija
- 1983 - Diploma Maestro Di Pittura, II Seminario d'Arte Moderna, Italija
- 1982 - Diploma Di Merito, Universita Delle Arti, Italija
- 1980 - Accademia Italia delle Arti e del Lavoro, gold medal
- 1973 - Ministry of Culture and Art, 1st prize in art, Iran
- 1958 - International Art Festival, gold medal, Belgija
- 1952 - Military Art, gold medal, Iran
Pod pokroviteljstvom potpredsednika Odseka za životnu sredinu pri Unesku, dr Ebtekara, 28. septembra 2014. godine organizovana je konferencija [14] o delima renomiranog iranskig slikara Mahmuda Farščijana i uticaju koja ona imaju na životnu sredinu. Unesko je objavio dve knjige o delima Farščijana.
Farščijan u Srbiji i Crnoj Gori[uredi | uredi izvor]
Farščijan je ustupio svoje minijature [15] za ilustraciju pesničke zbirke Divan koja je objavljena 2015. godine u izdavaštvu Kulturnog centra Ambasade IR Iran u Beogradu, zajedno sa propratnim pismom ispisanim prefinjenom kaligrafijom koje je objavljeno na kraju knjige pored beleške o autoru minijatura. Ovo kapitalno delo persijske klasične poezije predstavljeno je 19. februara 2016. godine u Narodnoj biblioteci Srbije.[16]
Na manifestaciji Dani iranske kulture u Crnoj Gori[17] održanoj od 1. do 7. novembra 2017. godine u organizaciji Kulturnog centra Ambasade IR Iran u Beogradu i Kulturno-informativnog centra Budo Tomović, prikazane su reprodukcije slika najistaknutijeg savremenog iranskog minijaturiste Mahmuda Farščijana.
Muzej majstora Mahmuda Farščijana[uredi | uredi izvor]
Zahvaljujući velikom umetničkom doprinosu, u Farščijanovu čast 2001. godine je u palati Sa'd Abad u Teheranu otvoren Muzej majstora Farščijana[18] u kome su u nekoliko galerija izloženi njegovi rani i savremeni radovi. Pored studenata umetnosti koji imaju priliku da vide i izučavaju dela ovog velikog umetnika, u muzej dolaze turisti iz celog sveta gde iz prve ruke mogu da uživaju u delima velikog majstora iranske minijature.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ (jezik: engleski) Zvanični sajt Mahmuda Farščijana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. januar 2019) o umetniku
- ^ (jezik: engleski) Iran review Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2019) Analiza slike Veče ašure
- ^ Nur, časopis za kulturu i islamske teme, Majstor slikarstva Mahmud Farščijan, str. 64-67, priredio Aleksandar Dragović,Vol. 24, No 63, 2012, UDC 008+297 ISSN 1450-555X
- ^ (jezik: persijski) Iranian Students’ News Agency Prikaz slikarskog dela Zaštitnik gazele
- ^ (jezik: persijski) Hamshahri online Vest o promociji platna Zaštitnik gazele 2
- ^ (jezik: persijski) Iranian Students’ News Agency Prikaz slikarskog dela Šams i Rumi
- ^ (jezik: persijski) Farshchian Art and Cultural Complex Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. januar 2019)
- ^ (jezik: persijski) Iranian Students’ News Agency Prikaz slikarskog dela Peti dan stvaranja
- ^ (jezik: engleski) Financial Tribune Postojeći zarih svetilišta dizajnirao je Mahmud Farščijan
- ^ (jezik: engleski) Mehr News Agency Farščijan je dizajnirao novi zarih u svetilištu imama Huseina
- ^ (jezik: engleski) Zvanični sajt Mahmuda Farščijana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. januar 2019) samostalne izložbe
- ^ (jezik: engleski) Iran review Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2019) U Iranu otkrivena nova minijatura Mahmuda Farščijana, odeljak Monografije
- ^ (jezik: engleski) Zvanični sajt Mahmuda Farščijana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. januar 2019) nagrade
- ^ (jezik: engleski) Kancelarija Uneska u Teheranu Unesko odaje počast radu Mahmuda Farščijana
- ^ Online izdanje časopisa Politika Hafizove gazele na srpskom jeziku
- ^ Narodna biblioteka Srbije Predstavljanje knjige Divan od Hafiza Šemsudina Muhameda Širazija
- ^ Zvanični sajt kulturno informacionog centra Budo Tomović Dani iranske kulture u Crnoj Godi
- ^ (jezik: engleski) Zvanični sajt Mahmuda Farščijana Farščijanov muzej u palati Sa'd Abad
Literatura[uredi | uredi izvor]
- (jezik: engleski) Colouring the Words: Reproduction of Persian Literature Trough the Art of Iranian miniature Leyli Jamali, Islamic Azad University-Tabriz branch
- (jezik: persijski) جايگاه مفاخر هنري در عصر جهاني شدن استاد محمود فرشچيا Amir Rezai Nabard, Faslname-i motale’at rahbardi đahani šodan, sal-e šišom, šomare-i 15, bahar 1394
- (jezik: engleski) A Introduction to Mahmoud Farshchian's Style and Works Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. јануар 2019) Amir Rezaeinabard, Comparative & Analytical Study of Islamic Art, Tehran University
- Mahmoud Farshchian, NYU Press (June 1). 1992. ISBN 978-0814726129.
- Selected Paintings Of Mahmoud Farshchian, Negarestan Collection Hardcover, Negar Books. 2005. ISBN 978-9645520654.
- Collected Paintings by Mahmoud Farshchian, "Asar-e Ostad Mahmoud Farshchian", Bilingual Edition English-Persian, Gooya Publications; 1st edition. 2013. ISBN 978-9647610568.
- Hadže Šemsudin Muhamed Hafiz Širazi, DIVAN, (2015); prepev na srpski jezik sa originalom na persijskom jeziku, prepev bošnjačkog prevoda sa persijskog jezika prof. dr Bećira Džake, Slobodan Blažov Đurović, minijature: Mahmud Farščijan, Kulturni centar IR Iran u Beogradu. ISBN 978-86-7356-038-0.