Mihajlo Hamzić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihajlo Hamzić
Lični podaci
Datum rođenjaoko (1482{{month}}{{{day}}})1482.
Mesto rođenjaSton, Dubrovačka republika
Datum smrti1518.(1518-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (35/36 god.)
Mesto smrtiDubrovnik, Dubrovačka republika
ZanimanjeSlikar
Umetnički rad
Uticaji odAndrea Mantenja
Najvažnija dela
Krštenje Hristovo,
Triptih Svetog Nikole

Mihajlo Hamzić[a] (Ston, oko 1482. — Dubrovnik, 1518),[1] bio je posljednji veliki dubrovački slikar 15. vijeka, koji je stavara u razdoblju prelaza iz gotike u renesansu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mihailo Hamzić je rođen oko 1482. godine u Stonu, roditelji su mu bili Hans, porijeklom iz njemačkog grada Kelna, a majka mu je bila ćerka stonskog kovača. On je bio drugo od četvoro djece. Slikarstvo je učio u Mantovi kod slikara Andrea Mantenja, a u Dubrovnik se vratio 1508. godine. Spominje se prvi put u dokumentu iz 1509. godine u kojem Vijeće umoljenih prihvata njegovu sliku Svetog Jovana Krstitelja za Knežev dvor. Uskoro je naslikao i „Krštenje Hristovo” za glavnu sobu Kneževog dvora, gdje se i danas nalazi. Radio je i kao pisar u dubrovačkoj carinarnici. Uglavnom se nalazio u novčanim problemima.

Sarađivao je i sa drugim slikarima, pa je tako u svoju radionicu 1512. godine iz Venecije doveo slikara Pijera Đovanija i Dubrovčanina Vlahu Nikolina. Kasnije je imao zajednički posao trgovine suknima s bratom Jakovom. Upali su u teškoće 1514. godine, pa je Mihajlo morao pobjeći iz Dubrovnika. Kasnije se vratio i bavio samo slikarstvom. U dokumentu iz 1515. godine spominje se davanje tromjesečnog salvakondukta (odobrenje za boravak) slikaru da slika za katedralu. Godine 1518. zajedno s Đovanije dobija zadatak da dovrši poliptih za oltar Svetog Josipa u katedrali, koji je započeo Nikola Božidarević, ali ga je u radu prekinula smrt.[2] Umro je mlad i u dugovima, a njegova posljednja slika, poliptih, uništen je u potresu iz 1667. godine.

Djela[uredi | uredi izvor]

Krštenje Hristovo
Triptih Svetog Nikole

Hamzićevo djelo označava završetak procvata starog dubrovačkog slikarstva i početak opadanja njegovih vrijednosti. Poznate su samo dvije njegove slike:

  • Krštenje Hristovo u Kneževom dvoru ima mantegneske odlike, u kojima su su mršavi likovi Isusa Hristosa, Svetog Jovana Krstitelja i anđeli sa Hristovom odorom smješteni nasilno u prvi plan ispred širokog stjenovitog krajolika naslikanog u tonovima smeđe i zelene boje i sa vrsnim poznavanjem vazdušne perspektive. U ozbiljan i strogo zamišljen krajolik Hamzić unosi lirske akcente i pomalo naivne slikovite pojedinosti (ptice, jelen).[3] Ovo djelo je Hamziću prvi pripisao Karlo Kovač, a Ljubo Karaman prihvatio je njegovu atribuciju i dodatno uputio na očigledni Mantenjin uticaj.
  • Triptih Svetog Nikole za oltar porice Lukarević u dubrovačkoj dominikanskoj crkvi Svetog Dominika iz 1512. godine se danas čuva u zbirci dominikanskog manastira. U središtu triptiha su Sveti Nikola, slijeva Jovan Krstitelj i Sveti Stefan Prvomučenik , a s desne strane, Sveti Marko Jevanđelista i Sveta Marija Magdalena. Iako jaki plastični volumeni likova ukazuju na jasan uticaj Mantenje, ova slika se znatno razlikuje od slike iz Kneževog dvora, jer su uspjeli koloristički odnosi, naglašeni kontrasti i ritmovi boja nadahnuti venecijanskim slikarstvom.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Poznat i još kao Kamzović, Kančević, Camzouich, Canceuich, Chamza, Chansich; Miho, Mihoč, Mihovil, Michael Joannis Theutonici, Michael Johannis

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hrvatski biografski leksikon”. hbl.lzmk.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  2. ^ Domljan, Željko, ur. (2005). Hrvatska likovna enciklopedija / 3 Goti-Koč. (na jeziku: hrvatski) (Zajedničko izd.). Zagreb: Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. str. 34. ISBN 978-953-98026-5-1. 
  3. ^ „Mihajlo Hamzić: Krštenje Kristovo”. www.mdc.hr (na jeziku: hrvatski). Dubrovacki muzeji - Kulturno povijesni muzej. Arhivirano iz originala 13. 03. 2004. g. Pristupljeno 28. 11. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Domljan, Željko, ur. (2005). Hrvatska likovna enciklopedija / 3 Goti-Koč. (na jeziku: hrvatski) (Zajedničko izd.). Zagreb: Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. str. 34. ISBN 978-953-98026-5-1. 
  • Kovač, Karlo (1917). Nikolaus Ragusinus und seine Zeit (na jeziku: nemački). Wien: Archivalische Beiträge zur Geschichte der Malerei in Ragusa im XV. und der ersten Hälfe des XVI. Jahrhunderts. str. 9, 63. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  • Karaman, Ljubo (1927). O domaćem slikarstvu u Dalmaciji za vrijeme mletačkog gospodstva. Beograd: Almanah Jadranska straža. str. 558—586. 
  • Bettini, S.; Fiocco, G., ur. (1942). „Italia e Croazia.” (na jeziku: italijanski). Reale accademia d'Italia: 301. OCLC 693111479. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  • Prijatelj, Kruno (1968). Dubrovačko slikarstvo XV-XVI stoljeća (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Zora. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Михајло_Хамзић&oldid=23217731”