Mod Menten

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mod Menten
Puno imeMod Leonora Menten
Datum rođenja(1879-03-20)20. mart 1879.
Mesto rođenjaPort Lambton, OntarioKanada
Datum smrti17. jul 1960.(1960-07-17) (81 god.)
Mesto smrtiLimington, OntarioKanada

Mod Leonora Menten (Port Lambton, Ontario, 20. mart 1879 – Limington, Ontario, 17. jul 1960)[1] je bila kanadski lekar i hemičar. Kao biomedicinski i medicinski istraživač, dala je značajan doprinos kinetici enzima i histohemiji, i izmislila proceduru koja je ostala u upotrebi. Ona je prvenstveno poznata po svom radu sa Leonor Mihaelis na kinetici enzima 1913.[2] Rad je preveden sa nemačkog jezika na engleski.[3][4]

Mod Menten je rođena u Port Lambtonu u Ontariju i studirala je medicinu na Univerzitetu u Torontu. Bila je među prvim ženama u Kanadi koje su stekle doktorat medicine.[5]

Pošto ženama u to vreme nije bilo dozvoljeno da učestvuju u istraživanjima u Kanadi, Menten je potražila neku drugu mogućnost da nastavi svoj rad. Godine 1912. preselila se u Berlin gde je radila sa Leonor Mihaelis i bila koautor njihovog rada u Biochemische Zeitschrift,[6] pokazujući da je brzina enzimski katalizovane reakcije proporcionalna količini kompleksa enzim-supstrat. Ovaj odnos između brzine reakcije i koncentracije enzima-supstrata poznat je kao Mihaelis-Mentenina jednačina.

Nakon rada sa Mihaelisovom u Nemačkoj, upisala je postdiplomske studije na Univerzitetu u Čikagu gde je i doktorirala 1916.[7] Njena disertacija nosila je naslov "Alkalnost krvi u malignim i drugim patološkim stanjima; zajedno sa zapažanjima o odnosu alkalnosti krvi i barometrijskog pritiska".

Mentenova se pridružila fakultetu Univerziteta u Pitsburgu 1923. i tu je ostala do penzionisanja 1950.[8] Postala je docent, a potom i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu i bila je šefica patologije u Dečjoj bolnici u Pitsburgu. Njeno poslednje unapređenje u redovnog profesora, 1948. godine, bilo je sa 69 godina u poslednjoj godini karijere.[9][10] Njeno poslednje akademsko mesto je bilo mesto naučnog saradnika na Institutu za medicinska istraživanja Britanske Kolumbije.

Mladost i rad[uredi | uredi izvor]

Mentenova je rođen u Port Lambtonu, Ontario, Kanada. Njena porodica se preselila u Harison Mils u Britanskoj Kolumbiji, gde je njena majka radila kao poštarka. Nakon završene srednje škole, Mentenova je pohađala Univerzitet u Torontu gde je diplomirala umetnost 1904. i magistrirala fiziologiju 1907. godine. Dok je diplomirala, radila je kao demonstrator u laboratoriji za fiziologiju na univerzitetu.

Mod Menten je želela da nastavi svoja medicinska istraživanja, ali je otkrila da su mogućnosti za žene u Kanadi bile retke u to vreme. Kao rezultat toga, prihvatila je stipendiju na Rokfelerovom institutu za medicinska istraživanja i napustila Kanadu, stigavši u Njujork 1907. Tamo je proučavala efekat radijum bromida na kancerogene tumore kod pacova. Mentenova i još dvojica naučnika objavili su rezultate svog eksperimenta, bili su autori prve monografije koju je objavio Rokfelerov institut.[11] Mod Menten je radila kao pripravnik u njujorškoj bolnici za žene i decu. Posle godinu dana na Institutu, Mod se vratila u Kanadu i započela studije na Univerzitetu u Torontu gde je 1911. postala jedna od prvih Kanađanki koje su stekle zvanje doktora medicine.[12]

Mihaelis-Menten jednačina[uredi | uredi izvor]

Godine 1912. Mentenova se vratila medicinskim istraživanjima, radeći sa poznatim hirurgom Džordžom Krilom, u čiju čast je nazvan krater Kril na Mesecu. Njihov rad se koncentrisao na kontrolu acido-bazne ravnoteže tokom anestezije.[13] Otprilike u to vreme upoznala je Leonor Mihaelis, koja je bila jedan od vodećih svetskih stručnjaka za pH i pufere.[14] Mentenovu je privukao rani rad Mihaelisove na kinetici enzima. Uprkos njenoj skromnoj laboratoriji u Berlinu, donela je tešku odluku da pređe okean i radi sa Mihaelisovom.

Menten i Mihaelis su koristili jednačinu da izraze odnos koji su istraživali:

za brzinu u smislu koncentracije supstrata i konstanti i (pisano savremenim simbolima). Deceniju ranije, Viktor Anri je uključio ekvivalentnu jednačinu u svoju doktorsku tezu, ali nije cenio važnost stabilnog stanja niti pojednostavljenja koje bi proizašlo iz razmatranja početne brzine, i nije je koristio.[15][16] Jednačina pokazuje ne samo da je svaki enzim specifičan za svoj supstrat, već i da se brzina reakcije povećava do zasićenja kako se koncentracija supstrata povećava. Konstanta koja se koristi za izražavanje ove brzine sada se naziva Mihaelisova konstanta.[17] Rad u kome se izvodi jednačina Mihaelis–Menten je Mentenino najpoznatije delo.[6]

Ostali radovi[uredi | uredi izvor]

Nakon istraživanja u Berlinu, Mentenova je upisala Univerzitet u Čikagu, gde je 1916. godine stekla doktorat u biohemiji.[18] Godine 1923. još uvek nije mogla da nađe akademsko mesto za ženu u Kanadi; zauzela je poziciju kao deo fakulteta medicinske škole na Univerzitetu u Pitsburgu dok je radila kao klinički patolog u Dečjoj bolnici u Pitsburgu. Uprkos zahtevima oba posla, Menten je našla vremena da održi aktivan istraživački program,[19][20][21] kao autor ili koautor više od 70 publikacija. Iako je njeno unapređenje iz docenta u vanrednog profesora bilo blagovremeno, zvanje redovnog profesora stekla je tek sa 70 godina, samo godinu dana pre penzionisanja.[22]

Kao deo opsežnog rada na alkalnoj fosfatazi,[23][24][25] Mentenova je izumela reakciju spajanja azo-boje, koja se još uvek koristi u histohemiji. Ovo je opisano u velikom udžbeniku iz 1950-ih[26] sledećim rečima:

Nije previše reći da je upotreba ovog principa bila genijalna.

Ona je okarakterisala bakterijske toksine iz B. paratyphosus, Streptococcus scarlatina, i Salmonella ssp. koji su korišćeni u uspešnom programu imunizacije protiv šarlaha u Pitsburgu 1930-ih - 1940-ih.[27] Takođe je sprovela prvo elektroforetsko odvajanje proteina hemoglobina u krvi 1944.[28] U tome je za nekoliko godina preduhitrila rezultate Lajnusa Polinga i njegovih saradnika[29], međutim, on se obično smatra zaslužan za otkriće.

Mod Menten je takođe radila na svojstvima hemoglobina, regulaciji nivoa šećera u krvi i funkciji bubrega.[30]

Nastavila je da radi na kanceru, posebno kod dece,[31] kao i drugim bolestima dece.[32][33]

Nakon penzionisanja sa Univerziteta u Pitsburgu 1950. godine, vratila se u Kanadu gde je nastavila da se bavi istraživanjem raka na Institutu za medicinska istraživanja Britanske Kolumbije (1951–1953).[34]

Loše zdravlje primoralo je Mentenovu da se penzioniše 1955. i umrla je 17. jula 1960. u 81. godini u Limingtonu, Ontario.[10][5]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Rebeka Sklut prikazuje Mentenovu kao sitnu dinamičnu ženu koja je nosila „pariske šešire, plave haljine sa nijansama vitraža i cipele Baster braon“.[10] Vozila je model T Ford kroz područje Univerziteta u Pitsburgu oko 32 godine i uživala u mnogim avanturističkim i umetničkim hobijima. Svirala je klarinet, stvarala slike dostojne umetničkih izložbi,[5] penjala se na planine, išla na arktičku ekspediciju i uživala u astronomiji. Do svoje smrti, savladala je nekoliko jezika, uključujući ruski, francuski, nemački, italijanski i najmanje jedan indijanski jezik, halkomelem.[35] Iako je Mentenova većinu svojih istraživanja radila u Sjedinjenim Državama, ona je zadržala kanadsko državljanstvo tokom svog života.[35]

Počasti[uredi | uredi izvor]

Tokom svoje karijere Mod Menten je bila povezana sa mnogim naučnim društvima.

Nakon njene smrti, kolege Aron H. Stok i Ana-Mari Karpenter odali su počast kanadskoj biohemičarki u čitulji u Nature: „Mentenova je bila neumorna u svojim naporima u korist bolesne dece. Bila je inspirativna učiteljica koja je stimulisala studente medicine, stalne lekare, i naučne saradnike da čine najveće napore. Njeni saradnici će je dugo pamtiti po njenom oštrom umu, po određenom dostojanstvu ponašanja, po nenametljivoj skromnosti, po njenoj duhovitosti, a pre svega po njenom entuzijazmu za istraživanje."[36]

Godine 1998. posthumno je primljena u Kanadsku medicinsku kuću slavnih.[5] Takođe je odlikovana plaketom na Univerzitetu u Torontu. Na Univerzitetu u Pitsburgu odlikovana je imenovanom katedrom i memorijalnim predavanjima.[10] Port Lambton, Kanada, gde je Menten rođena, postavila je komemorativnu bronzanu ploču o njoj 2015.[37]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dr. Maud Menten”. The Canadian Medical Hall of Fame. Pristupljeno 20. 12. 2021. 
  2. ^ Michaelis, L.; Menten, M. L. (1913). „Die Kinetik der Invertinwirkung” [The kinetics of invertin action]. Biochemische Zeitschrift. 49 (17): 333—369. 
  3. ^ Michaelis, L.; Menten, M. L. (2013). „The kinetics of invertin action”. FEBS Lett. 587 (17): 2712—2720. PMID 23867202. doi:10.1016/j.febslet.2013.07.015. 
  4. ^ Johnson, Kenneth A.; Goody, Roger S. (2011). „The Original Michaelis Constant: Translation of the 1913 Michaelis–Menten Paper”. Biochemistry. 50 (39): 8264—8269. PMC 3381512Slobodan pristup. PMID 21888353. doi:10.1021/bi201284u. 
  5. ^ a b v g „Dr. Maud Menten”. The Canadian Medical Hall of Fame. Pristupljeno 20. 12. 2021. 
  6. ^ a b Michaelis, L.; Menten, M. L. (1913). „Die Kinetik der Invertinwirkung” [The kinetics of invertin action]. Biochemische Zeitschrift. 49 (17): 333—369. 
  7. ^ „Leonor Michaelis and Maud Menten”. Science History Institute. jun 2016. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  8. ^ Menten, M. (1919). „A Study of the Oxidase Reaction with α-Naphthol and Paraphenylenediamine”. The Journal of Medical Research. 40 (3): 433—458.3. PMC 2104435Slobodan pristup. PMID 19972493. 
  9. ^ „Leonor Michaelis and Maud Menten”. Science History Institute. jun 2016. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  10. ^ a b v g Skloot, Rebecca (oktobar 2000). „Some called her Miss Menten” (PDF). University of Pittsburgh School of Medicine magazine. Pristupljeno 14. 10. 2014. 
  11. ^ Jobling, J W; Flexner, Simon; Menten, Maud L (1910). Tumors of animals. Rockefeller Institute for Medical Research. 
  12. ^ Skloot, Rebecca (oktobar 2000). „Some called her Miss Menten” (PDF). University of Pittsburgh School of Medicine magazine. Pristupljeno 14. 10. 2014. 
  13. ^ Menten, M. L.; Crile, G. W. (1915). „Studies on the hydrogen-ion concentration in blood under various abnormal conditions”. Am. J. Physiol. 38 (2): 225—232. doi:10.1152/ajplegacy.1915.38.2.225. 
  14. ^ Deichmann, U.; Schuster, S.; Mazat, J.-P.; Cornish-Bowden, A. (2014). „Commemorating the 1913 Michaelis-Menten paper Die Kinetik der Invertinwirkung: Three perspectives”. FEBS Journal. 281 (2): 435—463. PMID 24180270. doi:10.1111/febs.12598Slobodan pristup. 
  15. ^ Deichmann, U.; Schuster, S.; Mazat, J.-P.; Cornish-Bowden, A. (2014). „Commemorating the 1913 Michaelis-Menten paper Die Kinetik der Invertinwirkung: Three perspectives”. FEBS Journal. 281 (2): 435—463. PMID 24180270. doi:10.1111/febs.12598Slobodan pristup. 
  16. ^ Cornish-Bowden, A.; Mazat, J.-P.; Nicolas, S. (2014). „Victor Henri: 111 years of his equation”. Biochimie. 107: 161—166. PMID 25252213. doi:10.1016/j.biochi.2014.09.018. 
  17. ^ „Leonor Michaelis and Maud Leonora Menten”. 12. 12. 2017. 
  18. ^ Menten, M. L. (1919). „A study of the oxidase reaction with α-naphthol and paraphenylenediamine”. J. Med. Res. 40 (176): 433—458. PMC 2104435Slobodan pristup. PMID 19972493. 
  19. ^ King, CG.; Menten, ML. (1935). „The influence of vitamin C level upon resistance to diphtheria toxin I. Changes in body weight and duration of life”. Journal of Nutrition. 10: 129—140. doi:10.1093/jn/10.2.129. 
  20. ^ Menten, ML (1927). „Changes in the blood sugar of the cod, sculpin, and pollock during asphyxia”. J. Biol. Chem. 72: 249—253. doi:10.1016/S0021-9258(18)84376-9Slobodan pristup. 
  21. ^ Menten, ML (1922). „Pathological lesions produced in the kidney by small doses of mercuric chloride”. J. Med. Res. 43 (3): 315—321. PMC 2104460Slobodan pristup. PMID 19972572. 
  22. ^ „Leonor Michaelis and Maud Leonora Menten”. 12. 12. 2017. 
  23. ^ Menten, ML.; Janouch, M. (1946). „Changes in alkaline phosphatase of kidney following renal damage with alloxan”. Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine. 63 (1): 33—37. PMID 20274252. doi:10.3181/00379727-63-15482. 
  24. ^ Menten, ML.; Junge, J.; Green, MH. (1944). „Distribution of alkaline phosphatase in kidney following the use of histochemical azo dye test”. Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine. 57: 82—86. doi:10.3181/00379727-57-14706. 
  25. ^ Menten, ML.; Junge, J.; Green, MH. (1944). „A coupling histochemical azo dye test for alkaline phosphatase in the kidney”. Journal of Biological Chemistry. 153 (2): 471—477. doi:10.1016/S0021-9258(18)71989-3Slobodan pristup. 
  26. ^ Pearse, AGE (1953). Histochemistry: Theoretical and Applied (1st izd.). London: Churchill. 
  27. ^ „Scarlet fever deaths avoided in city”. The Pittsburgh Press. 19. 5. 1942. 
  28. ^ Andersch, MA; Wilson, DA; Menten, ML. (1944). „Sedimentation constants and electrophoretic mobilities of adult and fetal carbonylhemoglobin”. Journal of Biological Chemistry. 153: 301—305. doi:10.1016/S0021-9258(18)51237-0Slobodan pristup. 
  29. ^ Pauling, L; Itano, H A; Singer, S J; Wells, I C (1949). „Sickle cell anemia, a molecular disease”. Science. 110 (2835): 543—548. Bibcode:1949Sci...110..543P. PMID 15395398. doi:10.1126/science.110.2865.543. 
  30. ^ Stock, Aaron; Carpenter, Anna-Mary (1961). „Prof. Maud Menten”. Nature. 189 (4769): 965. Bibcode:1961Natur.189..965S. doi:10.1038/189965a0Slobodan pristup. 
  31. ^ Neale, AE.; Menten, ML. (1948). „Tumors of the thymus in children”. American Journal of Diseases of Children. 76 (1): 102—108. PMID 18117553. doi:10.1001/archpedi.1948.02030030109012. 
  32. ^ Menten, ML.; Fetterman, GH. (1948). „Coronary sclerosis in infancy - report of 3 autopsied cases, 2 in siblings”. American Journal of Clinical Pathology. 18 (10): 805—810. PMID 18889323. doi:10.1093/ajcp/18.10.805. 
  33. ^ Troll, MM.; Menten, ML. (1945). „Salicylate poisoning - report of 4 cases”. American Journal of Diseases of Children. 69: 37—43. doi:10.1001/archpedi.1945.02020130044006. 
  34. ^ Menten, ML.; Willms, M.; Wright, WD. (1953). „Nucleic acid content of splenic lymphocytes in normal and leukemic mice”. Cancer Research. 13 (10): 729—732. PMID 13094687. 
  35. ^ a b Cornish-Bowden, Athel; Lagnado, John (decembar 2013). „Maud Leonora Menten: A woman at the dawn of biochemistry” (PDF). The Biochemist. 35 (6): 46—47. doi:10.1042/BIO03506046Slobodan pristup. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 03. 2021. g. Pristupljeno 10. 4. 2019. 
  36. ^ Stock, Aaron; Carpenter, Anna-Mary (1961). „Prof. Maud Menten”. Nature. 189 (4769): 965. Bibcode:1961Natur.189..965S. doi:10.1038/189965a0Slobodan pristup. 
  37. ^ Hnatyshyn, Carl (9. 10. 2014). „Plaques for historical figures approved for St. Clair Twp”. Wallaceburg Courier Press. Postmedia Network. Pristupljeno 2. 6. 2015.