Negotinske pivnice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Negotinske pivnice
Opšte informacije
MestoRajac, Rogljevo, Štubik, Smedovac
OpštinaNegotin
Država Srbija
Vreme nastanka19. vek

Negotinske pivnice predstavljaju komplekse vinskih podruma u Negotinskoj vinskoj regiji, u blizini sela Rajac, Rogljevo, Štubik i Smedovac. Radi se o naseljima od kamenih kuća u kojima su se pravila i čuvala vina. Te kamene kuće su nazivane pivnice.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nema pouzdanih podataka o tome kada su prve pivnice izgrađene. Na nekima od njih je uklesana godina gradnje, dok se za druge pretpostavlja da su izgrađene u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. veka.

Nekada je postojao veliki broj ovakvih naselja sa vinskim podrumima, ali je danas sačuvano samo njih nekoliko, od kojih su najpoznatije Rajačke, Rogljevačke i Štubičke pivnice. Pored njih, delimično su sačuvane i Smedovačke, Trnjanske, Sikolske i Bratujevačke pivnice. U selu Tamnič se nekada nalazio najveći kompleks pivnica, ali su sve one porušene do 1955.[1]

Od mnogobrojnih naselja koja su bila skoncentrisana severozapadno i južno od Negotina ostalo je svega nekoliko kompleksa vinskih podruma - Rajačke sa oko 200 objekata, Rogljevačke sa oko 150 , Štubičke 40 i Smedovačke 20.[2]

Način izgradnje[uredi | uredi izvor]

Vinarski objekti tokom 19. i početkom 20. veka bili su građeni od kamena i drveta, takozvanih brvana, ili od drvene konstrukcije i sitnog kamena ili opeke, bondruka i bili su spolja i iznutra oblepljeni blatom. Objekti za preradu i negovanje vina obično su bili ukopani do jednog metra u zemlju, da bi u toku godine bila podjednaka temperatura potrebna za pravilno vrenje šire i kljuka, ali i zbog pravilne nege vina tokom cele godine.[3]

Obično su bile bez dimnjaka, sa po dva odeljenja, uvek niža od nivoa zemlje. U jednom odeljenju se prerađuje grožđe, u drugom noćiva za vreme prerade grožđa. U višim krajevima gde je bilo drvene građe pivnice su građene od drveta kao talpare i bondručare, u selima gde se kao građevinski materijal koristio kamen građene su od tvrdog materijala. Na ovim kamenim zgradama sa velikim zasvođenim vratima zapažaju se, pored uobičajenog ukrašavanja, datumi, imena majstora, životinjski i antropomorfni motivi.[4]

Rajačke pivnice[uredi | uredi izvor]

Rajačke pivnice šezdesetih godina prošlog veka

Rajačke pivnice se nalaze oko 2 km zapadno od sela Rajac, na vrhu brežuljka Beli breg.[5] Kompleks čini oko 166 samostalnih zgrada, sa oko 196 vinskih podruma. Nalaze se oko centralnog trga sa česmom. Izgrađene su od tesanog kamena i brvana, a pokrivene su ćeramidom.[6]

Na jugozapadnom kraju kompleksa rajačkih pivnica nalazi se seosko groblje, sa oko 200 odlično očuvanih nadgrobnih spomenika iz 19. veka.[5]

Rogljevske pivnice[uredi | uredi izvor]

Rogljevske pivnice šezdesetih godina 20. veka

Rogljevske pivnice se nalaze u selu Rogljevo, na nadmorskoj visini između 80 i 110 metara. Nekada ih je bilo više od 300, a danas ih je 122, od kojih se njih 40 još koristi za pravljenje vina, dok je osam pivnica pretvoreno u izložbene prostore. Većina ih je izgrađena između 1859. i 1890.[5]

Štubičke pivnice[uredi | uredi izvor]

Ove pivnice su udaljene oko 5 km od Negotina. Danas ih je ostalo svega 28. Napravljene su oko regionalnog puta, koji razdvaja kompleks na dva dela. Manje su veličine u odnosu na rajačke i rogljevačke pivnice.[5]

Kandidatura za upis na Uneskovu listu[uredi | uredi izvor]

Negotinske pivnice su kandidat na upis na listu svetske baštine Uneska. Ostali kandidati iz Srbije su manastir Manasija, tvrđava Bač, Caričin grad i Smederevska tvrđava.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Turistička organizacija opštine Negotin. „Pivnice”. TOON. 
  2. ^ „Negotinske pivnice - Rajačke, Rogljevske i Štubičke”. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd. 
  3. ^ Blagojević, Božidar (2003). Vinogradarstvo i vinarstvo u Negotinskoj krajini. Negotin8: Istorijski arhiv Negotin. str. 50. ISBN 978-86-84187-04-0. 
  4. ^ Grupa autora (1968—1969). Glasnik Etnografskog muzeja, knjiga 31-32. Rabija Hasanbegović: „Arhitektura seoske kuće i privrednih zgrada u Negotinskoj Krajini”. Beograd: Etnografski muzej. str. 255. 
  5. ^ a b v g Negotinske pivnice, UNESCO World Heritage Centre
  6. ^ Kulturne vrednosti - pivnice Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. novembar 2013), Turistička organizacija opštine Negotin
  7. ^ Naši, a svetski dragulji, Večernje Novosti

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]