Neomavarska arhitektura u Bosni i Hercegovini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vijećnica, koju su u neomavarskom stilu sagradili Karel Paržik, Aleksandar Vitek i Čiril Iveković (1891–1896)

Godine 1878. Austrougarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu i za 40 godina imala ogroman uticaj na buduće urbanističko planiranje i arhitekturu. Stilski, Bosna je trebala biti asimilovana u evropski arhitektonski mejnstrim, uz očuvanje izgleda orijentalističkog stila.

Suočena sa višeetničkom strukturom stanovništva u Bosni i Hercegovini, vlast je shvatila da je potrebno imati politički sluh pri izboru jednog od istorijskih stilova. Za gradnju na područjima gde je preovladavalo bošnjačko stanovništvo, arhitekte su koristile neomavarski stil. Cilj je bio da se promoviše bosanski nacionalni identitet uz izbegavanje njegove povezanosti sa Osmanskim carstvom ili rastućim panslovenskim pokretom kroz stvaranje „islamske arhitekture evropske fantazije“.[1]

Ovaj stil je vukao inspiraciju iz mavarske i mudeharsku arhitekture Španije, kao i mamelučku arhitekturu Egipta i Sirije. Primer stila je Mostarska gimnazija. Ovo je uključivalo primenu ornamentika i drugih „mavarskih“ elemenata dizajna, od kojih nijedna nije imala mnogo veze sa prethodnim arhitektonskim pravcem autohtone bosanske arhitekture. Kao reakcija, arhitekte pod uticajem secesije kasnije su razvile bosanski stil u arhitekturi.

Glavne zgrade[uredi | uredi izvor]

  • Vijećnica je najpoznatiji primer arhitektonskog jezika maurskog preporoda koji koristi ukrase i šiljate lukove, a istovremeno integriše druge formalne elemente u dizajn. Godine 1891. U periodu Jugoslavije ova zgrada je funkcionisala kao Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. U ratu u BiH 1990-ih zgrada je uništena, a rekonstrukcija je završena 2014. godine uz pomoć sredstava inostranih donatora.
  • Aškenaška sinagoga u Sarajevu
  • Šerijatska škola (Fakultet za islamske nauke u Sarajevu)
  • Mostarska gimnazija; nacionalni spomenik kulture[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Joseph, Suad; Najmabadi, Afsaneh (2003). Encyclopedia of Women & Islamic Cultures: Economics, education, mobility, and space. Brill Publishers. ISBN 9004128204. 
  2. ^ New Europe College Regional Program Yearbook. New Europe College. 2005.