Nikola Balša Hercegović Kosača
| Nikola Balša Hercegović Kosača | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | oko 1508. |
| Mesto rođenja | Kraljevina Ugarska |
| Datum smrti | oko 1562. |
| Mesto smrti | Kraljevina Ugarska |
| Porodica | |
| Potomstvo | Đorđe, Pavle, Stefan, Katarina, Marija |
| Roditelji | Matija Hercegović Kosača Jelena-Irina Jakšić |
| Dinastija | Kosače |
| titularni herceg od svetog Save | |
 | |
Nikola Balša Hercegović Kosača (r. oko 1508 – u. oko 1562) je bio titularni herceg od svetog Save (lat. Dux Sancti Sabbae) iz srpske velikaške porodice Kosača, a takođe i ugarski plemić. Bio je sin titularnog hercega Matije Hercegovića Kosače (u. oko 1520) i Jelene-Irine iz srpske velikaške porodice Jakšića. Nikola Balša je od rano preminulog oca nasledio pravo na počasni herceški naslov, kao i deo prihoda koje je Dubrovačka republika isplaćivala pripadnicima porodice Kosača na ime Konavoskog dohotka. Od oca je takođe nasledio i porodične posede u Kraljevini Ugarskoj, koji su se nalazili oko Kalnika i Glogovnice, na području Banovine Slavonije. Kada je u Ugarskoj, nakon Mohačke bitke (1526) došlo do spora oko nasleđa kraljevske vlasti i sukoba između Ferdinanda Habzburškog i Jovana Zapolje, Nikola Balša se opredelio za Zapoljinu stranu. To je dovelo do gubitka slavonskih poseda oko 1533. godine, nakon čega se Nikola Balša preselio u Zapoljin (istočni) deo Ugarske, dobivši posede u Čanadskoj županiji. Nakon smrti Jovana Zapolje (u. 1540), ostao je u službi njegovih naslednika, dobivši posede u Transilvaniji. Njegov poslanik, pravoslavni kaluđer Gavrilo, dolazio je 1545. i 1549. godine u Dubrovnik, radi preuzimanja Konavoskog dohotka. Nikola Balša je imao nekoliko sinova i kćeri (Đorđe, Pavle, Stefan, Katarina, Marija), kojima je Dubrovačka republika nastavila da isplaćuje Konavoski dohodak sve do početka 17. veka.[1][2][3][4][5][6][7]
U najstarijem štampanom rodoslovu porodice Kosača, koji je objavljen 1621. godine u delu "Genealogia diversarum principum familiarum mundi incipiendo ab Adamo", naznačeni su i osnovni podaci o ugarskom ogranku porodice, uključujući i pomen Nikole Balše, a isti rodoslov je kasnije preuzeo i objavio francuski istoričar Šarl Difren (u. 1688).[8][9]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Thallóczy 1914, str. 260.
- ^ Ivić 1925, str. 146-150.
- ^ Ivić 1928, str. IX.
- ^ Ivić 1929, str. 130-131.
- ^ Dinić 1935, str. 242-244.
- ^ Atanasovski 1979, str. 161-165, 186.
- ^ Isailović & Fostikov 2013, str. 140, 143-144.
- ^ Du Fresne 1680, str. 342.
- ^ Du Fresne 1746, str. 129.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Atanasovski, Veljan (1979). Pad Hercegovine. Beograd: Istorijski institut.
- Dinić, Mihailo (1935). „Dubrovački tributi: Mogoriš, Svetodmitarski i Konavoski dohodak, Provižiun braće Vlatkovića”. Glas Srpske kraljevske akademije. 168: 203—257.
- Du Fresne, Carolus (1680). Historia Byzantina duplici commentario illustrata. Lutetiae Parisiorum: Apud Ludovicum Billaine.
- Du Fresne, Carolus (1746). Illyricum vetus & novum, siue, Historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae, atque Bulgariae. Posonii: Typis Hæredum Royerianorum.
- Ivić, Aleksa (1925). „Jedno pitanje iz genealogije Hercegovića”. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. 5: 146—150.
- Ivić, Aleksa (1928) [1919]. Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele (3. dop. izd.). Novi Sad: Matica srpskay.
- Ivić, Aleksa (1929). Istorija Srba u Vojvodini od najstarijih vremena do osnivanja potisko-pomoriške granice (1703). Novi Sad: Matica srpska.
- Isailović, Neven; Fostikov, Aleksandra (2013). „Priznanica hercega Petra Balše Kosače i njegovih poslanika o prijemu Konavoskog dohotka od Dubrovčana: 1509, septembar 29, Dubrovnik”. Građa o prošlosti Bosne. 6: 131—147.
- Laszowski, Emilij (1898). „Prilog rodopisu hercega sv. Save”. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva. 3 (1): 25—29.
- Thallóczy, Ludwig (1914). Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. München-Leipzig: Duncker & Humblot. Arhivirano iz originala 14. 04. 2021. g. Pristupljeno 14. 04. 2021.
