Oleg Šenjin
Oleg Šenjin | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 2. jul 1937. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Staljingradska oblast, SSSR | ||||||||||||
Datum smrti | 28. maj 2009.71 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Moskva, Rusija | ||||||||||||
Profesija | političar | ||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||
Politička stranka | Komunistička partija Ruske Federacije, Komunistička partija Sovjetskog Saveza | ||||||||||||
|
Oleg Semjonovič Šenjin (rus. Олег Семёнович Шенин; Volgogradska oblast, 2. jul 1937 — Moskva, 28. maj 2009) bio je sovjetski i ruski komunista i vođa komunističke partije otcepljene od KPRF.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1937. godine u Staljingradskoj oblasti. Član KPSS-a postao je 1962. godine. Bio je član Centralnog komiteta KPSS i član njegovog Politbiroa od 1990. do 1991. godine.
Bio je učesnik u oficirskom puču, avgusta 1991, zalagajući se za opstanak Sovjetskog Saveza.[1] Puč je uskoro propao, a Šenjin bio osušen na robiju. Dobio je amnestiju 1994. godine.[2]
Bio je jedan od osnivača i predsedavajući Saveza komunističkih partija - Komunističke partije Sovjetskog Saveza od 1993. do 2001. godine, kada je zbog različitih ideoloških stajališta napustio KPRF Genadija Zjuganova i osnovao sopstvenu komunističku partiju.[3] Tada ga je Zjuganov nasledio na mestu predsedvajućeg SKP – KPSS.
Godine 1997, bio je u poseti Kim Džong Ilu. Planirao je da učestvuje u predsedničkim izboprima 2008. godine u Rusiji, kao predsednički kandidat, ali nije uspeo da se kandiduje zbog nepotpune predaje potrebnih papira.[4]
Umro je 2009. godine u Moskvi.[5]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Vladimir Kvint and Natalia Darialova (28. 19. 1991). „Man in the shadows. (USSR Politburo member Oleg Shenin) (Hidden assets of the Soviet Communist Party)” (PDF). Forbes Magazine. Arhivirano iz originala (pdf) 02. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Oleg S. Shenin, Tried to Overthrow Gorbachev, Dies at 71”. New York Times. 29. 5. 2009. Pristupljeno 15. 10. 2012.
- ^ Krainova, Natalya (12. 10. 2007). „Political Animal and Man of the People”. The Moscow Times. Arhivirano iz originala 11. 10. 2007. g. Pristupljeno 15. 10. 2012.
- ^ Nikolaus von Twickel (20. 12. 2007). „9 Independents File to Run for President”. The Moscow Times. Arhivirano iz originala 23. 12. 2007. g. Pristupljeno 15. 10. 2012.
- ^ „Umer Oleg Šenin” (na jeziku: ruski). Gazeta.ru. 28. 5. 2009. Pristupljeno 15. 10. 2012.