Orionov krak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Raspored krakova Mlečnog puta[1]

Orionov krak je mali spiralni krak u galaksiji Mlečni put, 3.500 svetlosnih godina (1.100 parseka) u prečniku i otprilike 10.000 svetlosnih godina (3.100 parseka) u dužini, koji sadrži Sunčev sistem.[2] Dobio je naziv po sazvežđu Orion, jednog od najpoznatijih sazvežđa na zimskom nebu Severne hemisfere (letnjem nebu Južne hemisfere).

Pozicija u galaksiji i struktura[uredi | uredi izvor]

Orionov krak se nalazi između kraka Karina-Strelac (čiji se jedan kraj prostire ka galaktičkom centru, a drugi ka spoljašnjem delu galaksije) i Persejevog kraka (koji je glavni spoljašnji i jedan od dva glavna kraka u galaksiji). Dugo se smatrao malim ogrankom između pomenutih krakova, a 2013. godine je izložen dokaz da je Orionov krak možda grana sa Persejevog kraka ili čak nezavisan krak.[3]

Unutar kraka, Sunčev sistem se nalazi bliže njegovom unutrašnjem obodu, u relativnoj šupljini u međuzvezdanom medijumu poznatom pod nazivom Mesni Mehur, po sredini kraka i oko 26.000 svetlosnih godina (8.000 parseka) od galaktičkog centra.

Nedavno je izmerena paralaksa i pravilno kretanje više od 30 metanol (6,7-GHz) i vodenih (22-GHz) masera u regionima formiranja masivnih zvezda na par kiloparseka od Sunca. Preciznost merenja bila je bolja od ±10% i 3%, najbolja merenja paralakse u projektu BeSSeL (Bar and Spiral Structure Legacy Survey). Precizne lokacije međuzvezdanih masera u regionima formiranja masivnih zvezda ukazuju na to da je Orionov krak odbačen segment kraka između Karina-Strelac i Persejevog kraka, a koji se prostire oko četvrtine Mlečnog puta. Segment je dužine oko 20.000 svetlosnih godina i širine oko 3.000 svetlosnih godina, sa uglom nagiba od 10,1°± 2,7° do 11,6° ± 1,8°. Ovi rezultati otkrivaju da je Orionov krak veći nego što se ranije mislilo, kao i da su njegov ugao nagiba i stopa formiranja zvezda uporedivi sa onima kod glavnog galaktičkog spiralnog kraka. Orionov krak se onda ispravno smatra petom karakteristikom Mlečnog puta, te je pogrešno smatrati ga manjim ogrankom.[4][5][6][7][8]

Da bi se shvatio oblik Orionovog kraka između Karina-Strelac i Persejevog kraka, pomoću Gaia MR2 mapirana je stelarna gustina određene populacije zvezda starosti oko 1 gigagodine, u opsegu 90°≤ l ≤ 270°[9]. Ova populacija je odabrana zbog razvijenijih objekata u odnosu na gas iz regiona formiranja masivnih zvezda. Pokrenuta su istraživanja u svrhu upoređivanja stelarne gustine i distribucije gasa širom Orionovog kraka. Otkriven je region značajno prenaseljen zvezdama koji formira oblik nalik kraku blizu Orionovog kraka, a koji je identifikovan kao region formiranja zvezda velikih masa, posebno od 90° ≤ l ≤ 190°[10]. Istraživači su zaključili da je Orionov krak segment kraka koji sadrži samo gas i oblake u kojima se formiraju zvezde, sa značajnom prenaseljenošću zvezdama. Takođe su otkrili da je ugao nagiba zvezdanog kraka malo veći od gasovitog kraka, kao i da postoji ofset između njih. Ofset i raličiti uglovi nagiba između zvezdanog kraka i spiralnog kraka definisanog regionima formiranja masivnih zvezda su u skladu sa očekivanjem da pri formiranju zvezda kasni kompresija gasa, što dovodi do toga da traje duže od tipičnog perioda formiranja zvezda od 107 − 108 godina.[11]

Mesjeovi objekti[uredi | uredi izvor]

Maglina Orion (M42)
Plejade (M45)
Maglina Prsten

U Orionovom kraku se nalaze sledeći Mesjeovi objekti:

Interaktivna mapa[uredi | uredi izvor]

Rosette NebulaCrab NebulaOrion NebulaTrifid NebulaLagoon NebulaOmega NebulaEagle NebulaNorth America NebulaRigelOrion's BeltPolarisSunBetelgeuseDenebPerseus ArmOrion ArmSagittarius Arm
Orion and neighboring arms (clickable map)
Rosette NebulaSeagull NebulaCone NebulaCalifornia NebulaHeart NebulaOrion NebulaSoul NebulaNorth America NebulaCocoon NebulaGamma Cygni NebulaVeil NebulaTrifid NebulaCrescent NebulaLagoon NebulaOmega NebulaEagle NebulaCat's Paw NebulaEta Carinae NebulaCrab NebulaMessier 37Messier 36Messier 38Messier 50Messier 46Messier 67Messier 34Messier 48Messier 41Messier 47Messier 44Messier 45Messier 39Messier 52Messier 93Messier 7Messier 6Messier 25Messier 23Messier 21Messier 18Messier 26Messier 11Messier 35NGC 2362IC 2395NGC 3114NGC 3532IC 1396IC 2602NGC 6087NGC 6025NGC 3766IC 4665IC 2581IC 2944NGC 4755NGC 3293NGC 6067NGC 6193NGC 6231NGC 6383Tr 14Tr 16Messier 103Messier 29HPerChi PerCol 228O VelPerseus ArmOrion ArmSagittarius ArmStar clusterNebula
The nearest nebulae and star clusters (clickable map)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „NASA animacija Mlečnog puta”. 7. 6. 2006. Arhivirano iz originala 26. 03. 2012. g. Pristupljeno 26. 7. 2022. 
  2. ^ Harold Spencer Jones, T. H. Huxley, Proceedings of the Royal Institution of Great Britain, Royal Institution of Great Britain, v. 38–39
  3. ^ Finli, Dejv (3. 6. 2013). „Earth's Milky Way Neighborhood Gets More Respect”. National Radio Astronomy Observatory. 
  4. ^ Xu, Y.; Reid, M.; Dame, T.; Menten, K.; Sakai, N.; Li, J.; Brunthaler, A.; Moscadelli, L.; Zhang, B. (2016-09-01). „The local spiral structure of the Milky Way”. Science Advances. 2: e1600878—e1600878. doi:10.1126/sciadv.1600878. 
  5. ^ Rejd, Mark; Zeng, Šing-Vu (1. 4. 2020). „A New Map of the Milky Way”. Scientific American. 
  6. ^ Reid, M. J.; Menten, K. M.; Brunthaler, A.; Zheng, X. W.; Dame, T. M.; Xu, Y.; Li, J.; Sakai, N.; Wu, Y. (2019-11-01). „Trigonometric Parallaxes of High-mass Star-forming Regions: Our View of the Milky Way”. The Astrophysical Journal. 885: 131. ISSN 0004-637X. doi:10.3847/1538-4357/ab4a11. 
  7. ^ Reid, M. J.; Menten, K. M.; Brunthaler, A.; Zheng, X. W.; Dame, T. M.; Xu, Y.; Li, J.; Sakai, N.; Wu, Y. (2019-11-01). „Trigonometric Parallaxes of High-mass Star-forming Regions: Our View of the Milky Way”. The Astrophysical Journal. 885: 131. ISSN 0004-637X. doi:10.3847/1538-4357/ab4a11. 
  8. ^ Xu, Y.; Li, J. J.; Reid, M. J.; Menten, K. M.; Zheng, X. W.; Brunthaler, A.; Moscadelli, L.; Dame, T. M.; Zhang, B. (2013-04-30). „ON THE NATURE OF THE LOCAL SPIRAL ARM OF THE MILKY WAY”. The Astrophysical Journal. 769 (1): 15. ISSN 0004-637X. doi:10.1088/0004-637X/769/1/15. 
  9. ^ Miyachi, Yusuke; Sakai, Nobuyuki; Kawata, Daisuke; Baba, Junichi; Honma, Mareki; Matsunaga, Noriyuki; Fujisawa, Kenta (2019-09-01). „Stellar Overdensity in the Local Arm in Gaia DR2”. The Astrophysical Journal. 882: 48. ISSN 0004-637X. doi:10.3847/1538-4357/ab2f86. 
  10. ^ VERA collaboration; Hirota, Tomoya; Nagayama, Takumi; Honma, Mareki; Adachi, Yuuki; Burns, Ross A; Chibueze, James O; Choi, Yoon Kyung; Hachisuka, Kazuya (2020-08-01). „The First VERA Astrometry Catalog”. Publications of the Astronomical Society of Japan. 72 (4): 50. ISSN 0004-6264. doi:10.1093/pasj/psaa018. 
  11. ^ Zeng, J. „Orion arm”. RAA. 20. Arhivirano iz originala 16. 12. 2021. g. Pristupljeno 26. 07. 2022.