Pećine Adžante

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pećine Adžante
अजिंठा लेणी/गुहा
Svetska baština Uneska
Zvanično imePećinski Adžante
MestoIndija Uredi na Vikipodacima
Koordinate20° 33′ 12″ S; 75° 42′ 02″ I / 20.55341667° S; 75.70047222° I / 20.55341667; 75.70047222
Površina8.242, 78.676 ha (887.200.000, 8,4686×109 sq ft)
KriterijumKulturno dobro: i, ii, iii, iv
Upis1983. (7. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/242

Pećine Adžante (marathi: अजिंठा लेणी, Ajiṇṭhā leni) čini 29 pećinskih hramova isklesanih u stenama Adžante u dve faze, u 2. veku p. n. e. (za vreme dinastije Satavahana) i u 5. veku (za vreme dinastije Vakataka).[1][2] U pećinama se nalaze freske i skulpture koje proglašene od strane indijske Vlade (Archaeological Survey of India) za "najlepše sačuvane primere indijske umetnosti, posebno slikarstva",[3] Pećine su isklesane u stenama klanca reke Vaguma, koji ima oblik latiničnog slova "U" i u njima se nalaze neke od najlepših budističkih zidnih slika u Indiji. Zato su 1983. godine upisani na UNESKO-v Spisak mesta Svetske baštine u Aziji i Australaziji.

Temelj hrama I
Hram XIX

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ovo područje je od 2. veka p. n. e. bilo naseljeno budističkim sveštenicima koji su ga napustili u 5. veku, zbog napada hinduista. Pećinski hramovi su ostali zaboravljeni i verovatno bi potpuno propali da nisu tako zabačeni i skriveni od pogleda.

God. 1819. Britanska vojska je, prilikom lova na tigrove, zabeležila njihovo postojanje, nakon čega je počelo njihovo istraživanje. Uskoro su postale slavne po svojoj egzotičnoj lokaciji, impresivnoj arhitekturi, umetničkim slikama i davno zaboravljenoj istoriji.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Pored raskošno isklesanih portala, svaki hram je iznutra jedinstven i originalan. Obično su malo dublji nego širi i svaki na zidu suprotnom ulazu ima nišu u kojoj se nalazi skulptura Bude.

Većinu hramova (njih 20) posebno su isklesati lokalni vladari oko 475. god., uključujući npr. pećinu I koja ima veliku vihara dvoranu (koja je služila za život sveštenika) sa svešteničkim sobama i čaitya (hindi za "sveta") sobu sa hramom Bude u pozadini. Zidovi glavne dvorane oslikani su u tehnici freske s osnovom urađenom u gipsu. Neke od slika prikazuju epizode iz Budinih života (tzv. "Jataka priče"), dok je ulaz uokviren s dva lika bodisatve. Bodisatve su prosvetljena bića koja odgađaju nirvanu kako bi pomogli drugima da postignu isto prosvećenje. Bodisatve se razlikuju od bude jer imaju kraljevski nakit i bogato su opremljeni delikatnim ornamentima. Ovi prikazi su slični freskama iz starog grada Sigirija na Šri Lanki.

Naturalističko slikanje je u ravnoteži s blago toniranim bojama, a obrisni crtež koji je uvek presudni element indijskog slikarstva, jasno ocrtava oblike. Tonske gradacije boja na telu stvaraju iluziju trodimenzionalnosti. Ova sinteza graciozne božanstvenosti i opipljive ljudskosti je tipična za indijsku umetnost u razdoblju Gupta (320—600.).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gopal 1990, str. 173
  2. ^ The precise number varies according to whether or not some barely started excavations, such as cave 15A, are counted. The ASI say "In all, total 30 excavations were hewn out of rock which also include an unfinished one", UNESCO and Spink "about 30". The controversies over the end date of excavation is covered below.
  3. ^ ASI

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gopal, Madan (1990). K.S. Gautam, ur. India through the ages. Publication Division, Ministry of Information and Broadcasting, Government of India. str. 173. 
  • James Burgess & J. Fergusson (2005). Cave Temples of India. W.H. Allen & Co., London, 1880.; Delhi: Munshiram Manoharlal Publishers Pvt Ltd., Delhi. ISBN 978-81-215-0251-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]