Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije
Ustanova kulture
Osnovan: 1954.
Sedište: Leposavić  Srbija
Nadležnost: Kosovo i Metohija
Najznačajniji spomenici Eparhije raško-prizrenske na području Kosova i Metohije

Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije je ustanova kulture u sistemu državnih i javnih ustanova Republike Srbije, sa zvaničnim sedištem u Prištini i izmeštenim sedištem u Leposaviću.

Osnovna delatnost Zavoda je zaštita spomenika kulture, odnosno prostornih kulturno-istorijskih celina i arheoloških nalazišta, kao i znamenitih mesta. Teritorijalna nadležnost Zavoda obuhvata područje Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija.

Zavod ne treba mešati sa novostvorenim Institutom za zaštitu spomenika (alb. Instituti për Mbrojtjen e Monumenteve) koji deluje pod okriljem Privremenih institucija samouprave u Prištini.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi koraci ka stvaranju stručne službe za zaštitu spomenika kulture na području Kosova i Metohije učinjeni su nakon 1947. godine, kada je tadašnji Zavod za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture Narodne Republike Srbije imenovao posebne poverenike za ovo područje.[1]

Zavod je osnovan 1954. godine, rešenjem Oblasnog veća tadašnje Autonomne Kosovsko-Metohijske Oblasti, pod prvobitnim nazivom: Zavod za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture AKMO.[2] Za direktora zavoda je 1956. godine postavljen istoričar umetnosti Milan Ivanović (1923-2011) koji je na toj dužnosti ostao do 1968. godine.[3] Počevši od 1961. godine, zavod izdaje stručni časopis "Starine Kosova i Metohije". Godine 1973. osnovan je i poseban opštinski zavod u Prištini, koji od 1993. godine nosi naziv; Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Prištine.[4]

Do 1999. godine, sedište oba zavoda nalazilo se u Prištini, a potom je sedište pokrajinskig zavoda izmešteno u Leposavić, dok je sedište gradskog zavoda premešteno u Gračanicu. Izmeštanje zavoda je izvršeno u izuzetno složenim okolnostima, koje su na području Kosova i Metohije nastupile usled NATO agresije na SRJ. Pokrajinskim zavodom je do proleća 2002. godine upravljao Stojan Kostić, koga je na funkciji direktora zamenio Zoran Garić.

Nastojeći da ospore nadležnost Zavoda, koji je ustanova Republike Srbije, novostvorene Privremene institucije samouprave u Prištini su osnovale poseban Institut za zaštitu spomenika (alb. Instituti për Mbrojtjen e Monumenteve) koji pretenduje da preuzme isključivu naležnost nad zaštitom celokupne spomeničke baštine na području Kosova i Metohije.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Budimir, Milorad (1997). „Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture - Priština”. Enciklopedija srpske istoriografije. Beograd: Knowledge. str. 249. 
  • Pavličić, Jelena (2014). „Početak organizovane zaštite spomenika kulture na Kosovu i Metohiji: Rad poverenika Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS”. Umetnost i njena uloga u istoriji. Kosovska Mitrovica: Filozofski fakultet. str. 675—694. 
  • Trajković, Nenad (1997). „Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Prištine”. Enciklopedija srpske istoriografije. Beograd: Knowledge. str. 250. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]