Predrag Miletić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predrag Miletić
Predrag Miletić
Lični podaci
Puno imePredrag Miletić
Druga imenaPeđa
Datum rođenja(1952-09-27)27. septembar 1952.(71 god.)
Mesto rođenjaNiš, FNRJ
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjeglumac
Porodica
SupružnikGordana Miletić
DecaVuk Miletić
Tadija Miletić
Rad
Aktivni period1977 - danas
Veza do IMDb-a

Predrag Miletić (Niš, 26. septembar 1952) srpski je glumac. Miletić je dugogodišnji glumac Narodnog pozorišta u Beogradu, selektor Festivala monodrame i pantomime, u dosadašnjoj karijeri odigrao je više od 110 uloga u pozorištu, na televiziji i filmu.[1]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Predrag Miletić je rođen u Nišu, u SFR Jugoslaviji. Njegova majka, Ružica Miletić (devojačko Ilić) je bila domaćica, a otac je bio znameniti poručnik Vladimir Miletić (1919—2010), jugoslovenski obaveštajni oficir, dobitnik brojnih odlikovanja, uključujući i dva ordena za hrabrost. Ulica u Sićevu u kojoj je živeo Vladimir Miletić nosi njegovo ime.[2] Predrag ima jednu sestru, Slavicu. Kao dete, Predrag je živeo u Nišu sa svojom porodicom, i preselio se u Beograd da studira na Fakultetu dramskih umetnosti. Oženjen je suprugom Gordanom i ima dva sina koji se takođe bave teatrom, Vuka, producenta i menadžera u kulturi i umetnosti, i Tadiju, dramaturga i reditelja.[3]

Školovanje[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka srednje škole upisao je dramski studio pri Narodnom pozorištu u Nišu. Nakon završetka studija, nastavio je profesionalno usavršavanje i godinu dana je proveo u profesionalnom angažmanu niškog Narodnog pozorišta. Završio je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Ognjenke Milićević, sa asistentom Vladimirom Jevtovićem.[4] Stručno se usavršavao na seminarima Olge Skovran i Eve Rut-Ronen sa Kraljevske Akademije dramskih umetnosti u Londonu, kao i kod poznatih operskih pevača Nikole Mitića i Stanoja Jankovića.[5]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Stalno zaposlen u Narodnom pozorištu u Beogradu od 1985. godine. Prvu glavnu ulogu u teatru ostvario je u predstavi „La mama“, uloga Antonia, u Pozorištu na Terazijama u Beogradu. Igrao je u preko sedamdeset domaćih i stranih serija i filmova i jedini je glumac Narodnog pozorišta koji je bio istovremeno angažovan i u sektoru opere i sektor drame.[6] Autor je knjige Biciklom do Hilandara, u kojoj opisuje svoj put iz Beograda do manastira Hilandar na Svetoj gori, u društvu svog kuma, poznatog srpskog solo pevača, Olivera Njega. Od 2014. godine je predsednik upravnog odbora pozorišta lutaka "Pinokio",[7] a od 2015. do 2018. godine je bio predsednik programskog saveta a od 2019. godine je izabran za selektora međunarodnog Festivala monodrame i pantomime u Zemunu.[8] Aktivno igra u predstavama svog matičnog Narodnog pozorišta ("Velika drama", "Godine vrana", "Deca", "Gospođa ministarka", u Pozorištu na Terazijama ("Cigani lete u nebo"), Operi i teatru Madlenianum ("Vesela udovica") ...[9]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Predrag Miletić je igrao u više od sto deset pozorišnih predstava, filmova, opera i serija tokom svoje karijere. Neki od znamenitijih dela su predstavljeni u listi.

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Golubović-Trebješanin, Borka (11. 12. 2022). „Gluma je običan život”. Politika. Politika. Politika. Pristupljeno 2. 3. 2023. 
  2. ^ „Direkcija za izgradnju grada Niša, Bilten 2015 - ..."preko reke Nišave u selu Sićevo, Ulica Vladimira Miletića." (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 20. 10. 2021. g. Pristupljeno 18. 02. 2016. 
  3. ^ „Apsolutna predanost radu – upoznajte Tadiju Miletića”. Srpski akademski krug. 29. 5. 2015. Arhivirano iz originala 01. 10. 2015. g. Pristupljeno 30. 9. 2015. 
  4. ^ Predrag Miletić, ostavili su traga
  5. ^ Golubović-Trebješanin, Borka (11. 12. 2022). „Gluma je običan život”. Politika. Politika. Politika. Pristupljeno 2. 3. 2023. 
  6. ^ Biografija Predraga Miletića na sajtu Narodnog pozorišta
  7. ^ OBELEŽENA ZAVETNA SLAVA POZORIŠTA LUTAKA ”PINOKIO”
  8. ^ „O festivalu, Festival monodrame i pantomime”. Arhivirano iz originala 08. 07. 2015. g. Pristupljeno 10. 07. 2015. 
  9. ^ „Godine vrana”. Narodno pozorište. Pristupljeno 24. 11. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]