Prigradska železnica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prigradska železnica je železnički sistem koji povezuje grad sa okruženjem i primarno je orijentisan na prevoz dnevnih putnika između grada i prigradskih naselja. Karakterističan je po visokoj efikasnosti i sinhronizovanim vremenima polaska koji omogućavaju veći broj voznih kompozicija na jednoj liniji. Tipično, oba smera svih linija imaju zasebnu prugu.

Nemačko govorno područje[uredi | uredi izvor]

Voz Berlinske prigradske železnice

U nemačkom jeziku, prigradske železnice se zovu „S”-železnice (nem. S-Bahn), što je izvedeno iz reči za „gradska železnica” (nem. Stadtbahn)[1], „brza železnica” (nem. Schnellbahn) ili „brza gradska železnica” (nem. Stadtschnellbahn).[2]

Sistem je prvi put predstavljen javnosti decembra 1930. godine u Berlinu. U Nemačkoj, oznaka za prigradsku železnicu je belo slovo „S” u zelenom krugu, dok je u Austriji u upotrebi belo uglasto slovo „S” u plavom krugu. U Austriji, sistemi prigradskih vozova postoje u Beču i Salcburgu. Bečki sistem je veliki, star i vrlo poznat u svetu.

U Švajcarskoj prigradske železnice koriste znak u obliku crnih slova na beloj pozadini.

Druge zemlje[uredi | uredi izvor]

u Francuskoj i francuskom govornom području Švajcarske, koristi ze naziv RER (franc. Réseau express régional). U Kopenhagenu se koristi ime S-tog.

Oznake[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ S-Bahn Berlin (28. Januar 2021): Das Geheimnis ums S-Bahn-Logo ist gelüftet.
  2. ^ Eintrag S-Bahn. In: Die Deutsche Reichsbahn von A bis Z, transpress VEB Verlag für Verkehrswesen, Berlin, 1984, S. 232–233