Puto

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Puto koji spava, Leon Bazile, 1882.g.
Puto na tavanici

Puto (ital. putto dijete) ili puti (ital. putti djeca), lik malog, nagog ili lako obučenog dječaka u slikarstvu, vajarstvu i kao umjetnički ukras na građevinama, česmama i sl.[1][2] Kupidon predstavljen kroz lik puta naziva se amorino (ital. amorino).

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Oblik putti je množina italijanske reči putto. Italijanska riječ putto potiče od latinske riječi putus, što znači dijete. U današnjem italijanskom jeziku putto označava bebu krilatih anđela ili, ređe, tek prohodalog dječaka.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Puti potiču od antičkih likovnih prikaza Erosa, Amora i genija (zidna slike u Pompeji). Klasični motivi puta pronađeni su na sarkofazima iz 2. veka u prikazima plesa, bahanalskih obreda i sporta. U hrišćanskoj ikonografiji predstavlja anđela. Sporadično se javlja u XIV vijeku, a češće u doba renesanse. U doba baroka i rokokoa pojavljuje se kao redovan dekorativni rekvizit u mitološkim i sakralnim kompozicijama.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujaklija M, Rečnik stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954.g.
  2. ^ a b Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.g.