Rupen Zartarjan
Rupen Zartarjan | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Danijel Grigori Čbukarjan |
Datum rođenja | 1874. |
Mesto rođenja | Dijarbakir, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 16. avgust 1915.40/41 god.) ( |
Mesto smrti | Dijarbakir, Osmansko carstvo |
Državljanstvo | Osmansko carstvo |
Nacionalnost | Jermen |
Religija | Jermenska apostolska crkva |
Zanimanje | književnik, prosvetni radik, prevodilac i politički aktivist |
Književni rad | |
Uticaji od | Tlgadinci |
Rupen Zartarjan (jerm. Ռուբէն Զարդարեան; Dijarbakir, 1874 — Dijarbakir, 16. avgust 1915) bio je istaknuti jermenski književnik, prevodilac sa francuskog na jermenski jezik, prosvetni radnik i politički aktivista na području Osmanskog carstva s kraja XIX i početka 20. veka.
Stradao je kao žrtva Genocida nad Jermenima u Osmanskom carstvu tokom Prvog svetskog rata.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Zartarjan je rođen 1874. godine u gradu Dijarbakiru, a odrastao je u gradu Elazigu gde su se njegovi roditelji preselili kad su mu bile svega dve godine. U Elazigu je stekao i osnovno obrazovanje. Potom se školovao pod patronatom istaknutog jermenskog književnika tog vremena Hovanesa Harutjunijana Tlgadincija koji je važio za jednog od najuticajnijih jermenskih književnika u to vreme. Sa 18 godina počeo je da radi kao predavač u Tlgadincijevoj školi, a potom odlazi u Francusku gde je proveo tri godine u francuskim verskim školama.
Zbog svoje političke aktivnosti usmerene u korist jermenskog naroda, uhapšen je 1903. od strane turskih vlasti i proteran iz zemlje. Nakon proterivanja iz zemlje nastanio se u Bugarskoj odakle je uređivao jermenski časopis Razmig (jerm. Ռազմիկ), koji je sam i osnovao 1906. godine. U novinskim člancima koje je objavljivao animirao je svoje sunarodnike u Osmanskom carstvu u pravcu borbe za autonomiju i jednaka prava. Nakon Mladoturske revolucije 1908. zajedno sa brojnim jermenskim intelektualcima vraća se u Istanbul, gde počinje da radi kao urednik novina Azadamard (jerm. Ազատամարտ), odnosno kao predavač u jednoj od jermenskih srednjih škola u gradu.
Uhapšen je tokom aprila meseca 1915, a potom deportovan u grad Ajaš u centralnoj Anadoliji, gde je ostao sve do 5. maja. Prilikom prebacivanja na vojni sud u Dijarbakiru, paravojna grupa predvođena izvesnim Čerkes Ahmetom, presrela ih je neposredno pre ulaza u grad i masakrirala sve jermenske zatvorenike (16. avgust).[1][2][3]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Neka od njegovih najznačajnijih dela su:
- Okamenjeni (jerm. Քարացածները),
- Mladenka jezera (jerm. Ծովակին հարսը),
- Cveće, crveno cveće (jerm. Ծաղիկներ, կարմիր ծաղիկներ),
- Ranjeni lovac (jerm. Զարնուած որսորդը)
- Zatvorenikove suze (jerm. Բռնաւորին արցունքը)
- Ognjište Ljubav (jerm. Տան սէր)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hovannisian 2002, str. 266.
- ^ Armenian Reporter Online, Article about the edition of Khachig Boghosian's autobiography [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. jul 2011)
- ^ Chalabian, Antranig (jun 1988). General Andranik and the Armenian Revolutionary Movement. Antranig Chalabian. str. 251.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Chalabian, Antranig (jun 1988). General Andranik and the Armenian Revolutionary Movement. Antranig Chalabian. str. 251.
- Hovannisian, Richard G., ur. (2002). Armenian Tsopk / Kharpert. Costa Mesa (Calif.): Mazda Publ. str. 266. ISBN 978-1-56859-150-6.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]