Sergio Bonelli Editore

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Serđo Boneli editore
d. o. o.
Osnovano1940.
SedišteMilano, Italija
Veb-sajtwww.sergiobonelli.it

Sergio Bonelli Editore (transkr. Serđo Boneli editore) je italijanska izdavačka kuća specijalizovana za strip-izdanja. Osnovana je četrdesetih godina 20. veka, a danas je vodeći strip-izdavač u Italiji, sa više od 25.000.000 prodatih primeraka godišnje. Najpoznatiji naslovi ovog izdavača su „Teks“ i „Dilan Dog“, koji se svakog meseca prodaju u više od 800.000 primeraka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sergio Bonelli Editore je osnovao Đan Luiđi Boneli, scenarista i tvorac lika Teksa Vilera. Boneli je 1940. od Dantea Trainija otkupio časopis „Audače”, promenivši mu naziv u „Edicioni audače“. Novi časopis se na kioscima pojavio 18. januara 1941. kao broj 331. Boneli je izmenio dotadašnju koncepciju lista u kojem je u svakom broju objavljivano nekoliko stripova u nastavcima, započevši sa objavljivanjem samo jednog kompletnog stripa u jednom broju. Glavni lik stripa u tom broju bio je Furio Almirante, koga je osmislio Boneli, a crtali Karlo i Vitorio Kosio. Drugi strip je bio Kapetan Fortuna Rina Albertalerija, koji se pojavio 1942. u nekoliko dodataka, a kao noseći strip je objavljivan u časopisu „Albo d’oro audače” u periodu od marta 1943. do aprila 1944, kada je objavljeno ukupno 13 epizoda. „L’ Audače” (od broja 385 od 13. februara 1942. kao „Albo audače”) prestao je da izlazi 1944. zaključno sa brojem 467.

Nakon završetka rata, list će ponovo oživeti u avgustu/septembru 1945. godine, a vodiće ga Tea Boneli, bivša Đan Luiđijeva supruga. Obnovljena aktivnost započeće ponovnim štampanjem starog materijala iz ratnog perioda, kao što su Furio i Kapetan Fortuna. Sedište izdavačke kuće nalazilo se u kući gospođe Teje, gde je živela zajedno sa sinom Serđom, koji će početi da joj pomaže tako što će raditi kao kurir i magacioner. Ubrzo će se javiti potreba za štampanjem novog materijala. Izdavač će angažovati važne autore kao što je Franko Baljoni, koji će od 1947. godine početi da piše za strip „Frisko Bil”. Crtač je bio Gvido Zamperoni. Pridružiće se i bivši suprug, Đan Luiđi Boneli, koji će iste godine početi da realizuje „Ipnos”. Ilustracije su radili Đino Kosijo, Paolo Pifarerio, Gvido Da Pasano i Mario Uđeri, kao i Roj D’Ami.

Sledećih godina, izdavačka kuća bila je izuzetno uspešna. Velikom brzinom smenjivali su se novi likovi. Među najvažnijim serijalima su „Plutos” (1949.), „Tri Bila” (1949.), „Rio Kid” (1951.), „Crni Vitez” i „Juma Kid” (oba iz 1954), „El Kid” (1955.), „Hondo” i „Kočiz” (1958.). Autor svih naslova bio je Đan Luiđi Boneli, a stripove „Ruke uvis!” (1959.), „Gordon Džim” (1950.) i „Narednik Jork” (1854) realizovao je Roj D’Ami.

Naziv „Edizioni Audace” promeniće se zatim u “Edizioni Araldo”, a zatim će pretrpeti još nekoliko izmena: „Cepim”, „Daim Pres”, „Altamira”, do današnjeg naziva. Prvi veći i trajniji uspeh postigao je „Teks Viler“. On se rodio 1948. godine iz pera Đan Luiđija Bonelija, koji će ostati vezan za svoj lik i pisati scenarije za njega čitavog života, dok je ilustracije radio Aurelio Galepini. Tokom pedesetih godina, gospođa Boneli se zauzela za stvaranje novog formata na osnovu nekadašnjeg “kaiš” formata. Tako je nastao novi standardni format koji se i danas zove „Boneli format”: manji je u odnosu na dotadašnji, koristi se crno-bela tehnika, sa pričama od 98 do 300 stranica. Pravi romani-stripovi.

Početkom šezdesetih godina ulogu urednika preuzeo je Serđo Boneli, koji je već bio aktivan kao scenarista („Mali rendžer”, „Zagor“) pod pseudonimom Gvido Nolita. „Mister No“ je rođen 1975. godine. Njegov lik savršeno se uklopio u promene prilika u kulturi: on je moderan i ciničan, malo je heroj, malo antiheroj, i nije patetičan, što je najbitnije. Strip se ugasio 2006. godine, posle više od 30 godina uspešnog izlaženja.

Godine 1977. u novinarnicama će se pojaviti „Ken Parker” (tvorci su Đankarlo Berardi i Ivo Milaco) i po prvi put dovesti u krizu tradicionalnu podelu kritike na autorski i serijalizovan strip. Zahvaljujući izuzetnim umetničkim sposobnostima u kreiranju scenarija i ilustracija, i novim sadržajima, ovaj atipični i originalni vestern će izazvati revoluciju u popularnom italijanskom stripu. Serija „Ken Parker” će biti prekinuta 1984. godine, budući da nije mogao da se postigne odgovarajući kvalitet zbog mesečnog izlaženja. Ponovo će se pojaviti 1996. godine.

Godine 1982. pojaviće se „Marti Misterija”, strip za koji se smatra da predstavlja prelaz između klasičnih Bonelijevih serija („Teks Viler“, „Zagor“ i „Mister No“) i onih savremenijeg tipa („Dilan Dog“, „Nik Rajder”, „Nejtan Never”), zbog tematike koja će napraviti prolaz novim inicijativama u izdavaštvu.

Godine 1986. počeće da izlazi verovatno najpopularnija serija u poslednjih nekoliko decenija, u Italiji i inostranstvu: „Dilan Dog“, autora Ticijana Sklavija. To je horor strip koji će po prvi put dostići tiraž od 800.000 primeraka mesečno, zahvaljujući liku, mnogo originalnijem u odnosu na stare Bonelijeve junake. Nakon uspeha „Dilan Doga”, mnoge izdavačke kuće će početi da štampaju stripove u istorijskom „Boneli formatu”, 16dž21 cm, sa 100 strana u crno-beloj tehnici. Kritičari će ova izadanja etiketirati terminom „bonelide”.

U maju 2005. godine počelo se s eksperimentisanjem mini-serijala. Prvi projekat tog tipa bio je serijal „Bred Beron”. Za Bonelijeve mini-serije unapred je predviđeno da moraju da budu kratke, a pisane su s namerom da se ispita i osvoji novo tržište, i da se privuku novi čitaoci, oni koji nisu naklonjeni čitanju beskonačno opširnih priča, karakterističnih za „Teksa” i „Dilan Doga”. Rezultati su bili zadovoljavajući, pa se u maju 2006. godine pojavio „Demijan”, kao novi mini-serijal „Skriveno Lice”, u oktobru 2007. godine.

U junu 2007. godine, „Dragonerom” će otpočeti još jedna inicijativa u novopokrenutoj ediciji: grafički romani Boneli, godišnji serijali, ovog puta sa većim brojem stranica koji obuhvataju cele priče raznih žanrova, smeštenih u različite ambijente. Uspeh koji je postigao „Dragonero” (35.000 prodatih primeraka) naterao je izdavačku kuću da ubrza štampanje drugog dela grafičkih romana („Oči i tama”), koji je izašao u oktobru 2007. godine.

Zvanični zastupnik izdanja ove kuće u Srbiji je edicija „Veseli četvrtak”, koja je za svoje prve tri godine objavila preko tri stotine različitih Boneli stripova.

Izdanja[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]