Serđo Skariolo
Serđo Skariolo | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Serđo Skariolo | ||
Datum rođenja | 1. april 1961. | ||
Mesto rođenja | Breša, Italija | ||
Državljanstvo | Italija | ||
Informacije o karijeri | |||
Pro karijera | 1989— | ||
Pozicija | trener | ||
Trenerska karijera | |||
Godine | Klubovi | ||
1989—1991 1991—1993 1993—1996 1997—1999 1999—2002 2003—2008 2008—2010 2009—2012 2011—2013 2013—2014 2015— 2018—2021 2021—2023 |
Pezaro Aurora Desio Fortitudo Bolonja Saski Baskonija Real Madrid Malaga Himki Španija Olimpija Milano Saski Baskonija Španija Toronto reptorsi (pom) Virtus Bolonja | ||
Serđo Skariolo (ital. Sergio Scariolo; Milano, 1. april 1961) italijanski je košarkaški trener. Trenutno je selektor košarkaške reprezentacije Španije.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Klubovi[uredi | uredi izvor]
Samostalnu trenersku karijeru Skariolo je počeo u Pezaru, sa kojim je 1990. godine, kao 29-godišnjak, osvojio titulu prvaka Italije.[1] Nakon Pezara, dve sezone je radio u drugoligašu Desiju da bi onda preuzeo prvoligaša Fortitudo. Nakon tri sezone u Fortitudu, 1997. godine je preuzeo Saski Baskoniju. Sa klubom iz Vitorije bio je vicešampion Španije i osvajač Kupa Kralja, što ga je preporučilo čelnicima madridskog Reala.[2]
U „kraljevskom klubu” Skariolo je proveo tri sezone, a već u prvoj osvojio je titulu prvaka. U narednoj sezoni, Real je i u finalu prvenstva i u finalu kupa poražen od Barselone pa je ostao bez trofeja. U sezoni 2001/02. su usledili slabiji rezultati pa je došlo do raskida saradnje.[2] Narednu godinu Skariolo je proveo bez angažmana, a sezonu 2003/04. počeo je potpisavši ugovor sa Virtusom. Ipak, u klubu iz Bolonje finansijska situacija bila je loša i Skariolo je napustio klub pre nego što je sezona i počela.[2] U novembru 2003. je preuzeo Malagu sa kojom je ostao do 2008. godine. Sa ovim klubom je postao nacionalni prvak, osvojio Kup Kralja i bio treći u Evroligi.[2]
U decembru 2008. je preuzeo ruski Himki.[3] Na klupi Himkija se zadržao do decembra 2010. kada je nakon dva vezana poraza (od Makabija u Evroligi i CSKA u prvenstvu Rusije) došlo do raskida saradnje. Porazom u Tel Avivu, Himki je izgubio svaku šansu da se bori za plasman u Top 16 fazu Evrolige, a lagan poraz od CSKA na domaćem parketu je samo ubrzao odluku čelnika kluba da raskinu ugovor. Skariolo je sa timom iz moskovske oblasti dva puta stigao do finala ruskog plej-ofa, a jednom i do finala Evrokupa. Do trofeja, ipak, nisu mogli. Najbolja prilika bio je meč za Evrokup 2009. sa Lijetuvos ritasom, kada je Himki u drugom poluvremenu prokockao 12 poena prednosti.[4]
U julu 2011. je preuzeo Olimpiju iz Milana.[5] Na klupi kluba iz Milana je proveo naredne dve sezone, ali i pored velikih ulaganja nije uspeo da osvoji nijedan trofej pa je nakon isteka ugovora u junu 2013. napustio klub.[6] U sezoni 2013/14. je ponovo trenirao Baskoniju. Od 2018. do 2021. je radio kao pomoćni trener Niku Nursu u Toronto reptorsima.
U junu 2021. postavljen je za trenera Virtusa iz Bolonje.[7] Skariolo je vratio Virtus u Evroligu nakon što je sa tim klubom osvojio Evrokup 2022. godine. Klub iz Bolonje je potom svoju prvu sezonu u Evroligi, posle 15 godina odsustva, završio na 14. mestu na tabeli sa skorom od 14 pobeda i 20 poraza. Smenjen je u septembru 2023. godine.[8]
Reprezentacija[uredi | uredi izvor]
Skariolo je u februaru 2009. godine preuzeo reprezentaciju Španije.[9] Sa Španijom je osvojio zlatne medalje na Evropskim prvenstvima 2009. i 2011. godine dok je na Olimpijskim igrama 2012. osvojio srebrnu medalju, nakon poraza od SAD u finalu. U novembru 2012. je odlučio da napusti selektorsko mesto,[10] da bi u maju 2015. opet preuzeo mesto selektora Španije.[11] U svom drugom mandatu na klupi Španije, Skariolo je do sada osvojio zlatne medalje na Evropskim prvenstvima 2015. i 2022. kao i na Svetskom prvenstvu 2019. Takođe je osvojio i bronzane medalje na Olimpijskim igrama 2016. i na Evropskom prvenstvu 2017. godine.
Uspesi[uredi | uredi izvor]
Klupski[uredi | uredi izvor]
- Pezaro:
- Prvenstvo Italije (1): 1989/90.
- Saski Baskonija:
- Kup Španije (1): 1998/99.
- Real Madrid:
- Prvenstvo Španije (1): 1999/00.
- Malaga:
- Prvenstvo Španije (1): 2005/06.
- Kup Španije (1): 2004/05.
- Virtus Bolonja:
- Evrokup (1): 2021/22.
- Superkup Italije (2): 2021, 2022.
Reprezentativni[uredi | uredi izvor]
- Španija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Ponosan sam na prijateljstvo sa Đorđevićem”. politika.rs. 25. 8. 2017. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ a b v g „Serđo Skariolo – doneo Špancima evropsko zlato”. b92.net. 17. 8. 2010. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ „Skariolo novi trener Himkija”. b92.net. 9. 12. 2008. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ „Skariolo napustio Himki”. rts.rs. 20. 12. 2010. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ „Skariolo trener Armani džinsa”. novosti.rs. 7. 6. 2011. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ „Rastali se Armani i Skariolo”. mvp.rs. 24. 5. 2013. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ „Skariolo nasledio Đorđevića na klupi Virtusa”. rts.rs. 18. 6. 2021. Pristupljeno 25. 9. 2021.
- ^ „Skariolo dobio otkaz u Virtusu”. politika.rs. 15. 9. 2023. Pristupljeno 9. 11. 2023.
- ^ „Serđo Skariolo novi selektor Španije”. rts.rs. 4. 2. 2009. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ „Skariolo nije više selektor Španije”. novosti.rs. 28. 11. 2012. Pristupljeno 9. 9. 2019.
- ^ „Španci odlučili: Skariolo ponovo”. mondo.rs. 7. 5. 2015. Pristupljeno 9. 9. 2019.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Profil na sajtu Evrolige (jezik: engleski)