Silvan (uzurpator)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Silvan (ubijen 7. septembra 355) bio je rimski vojskovođa iz porodice romanizovanih varvara koji je pokušao da postane rimski car. Za cara se proglasio u Kelnu i to na samo 28 dana tokom 355. godine. O njemu piše Amijan Marcelin u petnaestoj knjizi svoje Istorije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Klaudije Silvan je rođen u Galiji kao sin Bonita, koji se istakao u Konstantinovoj službi tokom rata protiv Licinija, i verovatno majke varvarke. Odgojen je kao Rimljanin, što je umeo da ceni.

U Magnencijevoj službi komandovao kao tribun (grč. ταξίαρχος) elitnim jedinicama dvorske straže (lat. schola palatina armaturarum), ali je uoči bitke kod Murse prešao sa svojim konjanicima na Konstancijevu stranu i u znak zahvalnosti unapređen u zapovednika pešadije (lat. magister peditum). U tom svojstvu nalazi se 27. maja 352.

U početku je služio na dvoru, ali mu je na zalaganje zapovednika konjice Arbiciona, koji je hteo da se oslobodi konkurenta oko carske milosti, Konstancije II početkom 355. poverio zadatak da protera germanska plemena koja su napadala Galiju preko Rajne. Izgleda da je Silvan uspešno potplatio Germane da ne napadaju više.

Njegovo odsustvo na dvoru je vešto iskorišćeno da se pomoću lažnog pisma okleveta kod cara da pretenduje na vlast. Međutim, Silvan se već pre toga, misleći da zbog Konstancijevog nepoverenja ne može da spasi svoj život na drugačiji način, ukrasio u današnjem Kelnu purpurom. Petog dana pre toga, razdelio je poklone (lat. donativum) u Konstancijevo ime, u svakom slučaju prilikom carevog rođendana, koji je padao 7. avgusta. Prema tome, za datum njegovog proglašenja za cara treba uzeti 11. avgust 355. Međutim, Urzicin, koji je u pratnji Amijana Marcelina zbog toga poslan u Keln, uspeo je da potkupi varvare iz dve pomoćne jedinice (lat. auxilia) da ubiju uzurpatora. Ubijen je 28. dana po stupanju na presto, tj. 7. septembra 355. Izvučen je iz crkve u kojoj se sakrio i pretučen na smrt. Usledile su svirepe kaznene mere protiv njegovih pristalica. Na položaju ga je zamenio Barbacion, koji je preuzeo komandu nad njegovim snagama ili jednim delom istih.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Seeck, Otto (1927). „Silvanus 4”. Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. III/A2. Stuttgart.