Slaganje reči

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slaganje reči ili kompozicija je tvorbeni proces u gramatici kojim nastaju složenice. Slaganje je proces spajanja dve slobodne morfeme, nezavisno od vrste reči, pri čemu se dobijaju nove reči (lekseme). Za razliku od derivacije, tvorbenog procesa kojim se dobijaju izvedene reči (kuć-ica, cvet-ak), morfeme koji učestvuju u slaganju reči mogu stajati samostalno (Beo-grad, buba-mara). Prilikom slaganja, drugi član složenice postaje nosilac gramatičkih osobina novodobijene reči.[1]

Slaganje reči se može vršiti:

a) jednostavnim spajanjem morfema: bubamara, čuvarkuća.

b) posredstvom infiksa (spojnih vokala); u srpskom jeziku to su spojni vokali -o-/-e-: vodopad, kućepazitelj.

v) prefiksacijom (prefiksima domaćeg ili stranog porekla): nečovek, potpredsednik, nadbiskup, arhetip.

Slaganje reči prefiksacijom veoma je produktivan tip tvorbe reči u srpskom jeziku.

Tvorba imenica slaganjem u srpskom jeziku[uredi | uredi izvor]

Imeničke složenice nastaju spajanjem imenice s nekom drugom imenicom ili drugim vrstama reči – glagolima, pridevima, predlozima, brojevima. Primeri imeničkih složenica su: Beograd, Dimitrovgrad, vodopad, bubamara, čuvarkuća, jedanput. U datim primerima naziva gradova prvi deo složenice je pridev (opisni ili prisvojni), a u drugom delu se nalazi imenica grad, dok je složenica jedanput nastala slaganjem osnovnog broja i imenice. Prilikom slaganja, imenica koja stoji na drugom mestu postaje nosilac gramatičkih osobina novodobijene reči. Imeničke složenice imaju samo jedan akcenat.

Posebnu grupu imeničkih složenica čine imperativne složenice. Ovakvi spojevi u prvom delu složenice imaju oblik imperativa 2. lica jednine nekog glagola, a u drugom delu imenicu: visibaba, smrdibuba, derikoža, pazikuća. U takvim spojevima reči, uvek se može rekonstruisati polazna rečenica, na primer: Onaj koji pazi kuću = pazikuća.

Tvorba prideva slaganjem u srpskom jeziku[uredi | uredi izvor]

Pridevske složenice nastaju spajanjem prideva s nekim drugim pridevom, imenicom, prilogom ili prefiksom. Pridev stoji na drugom mestu u složenici i on je nosilac gramatičkih osobina složenice.

Kad je u pitanju slaganje dva prideva, ono se najčešće ostvaruje preko spojnog vokala -o-, kao u sledećim primerima: novoizgrađen, srpskohrvatski, gluvonem, pravosnažan. U primerima tamnocrven, mrkožut, visokonaponski, pridev je spojen s prilogom. Ovim načinom građenja reči dobijen je najveći broj prideva koji označavaju nijanse različitih boja. Primeri plodonosni, gasovodni, vodootporni, predstavljaju slučajeve u kojima je pridev spojen s imenicom pomoću spojnog vokala -o-.

Veoma produktivan način tvorbe prideva jeste slaganje pomoću prefiksa:

a) prefiksi -a, -anti, -ne: asocijalan, apolitički antikomunistički, antivladin, nezahvalan, nelegalan.

b) pridevi subjektivne ocene: omalen, povelik, priglup, prosed, previsok, polupismen, ultramoderan, kvaziumetnik.

Tvorba glagola slaganjem u srpskom jeziku[uredi | uredi izvor]

Kao i kod slaganja imenica i predeva, prefiskalna tvorba glagola je veoma produktivan model tvorbe, gotovo neograničen u srpskom jeziku: prepričati, propustiti, naraditi se, dostaviti, izbaciti.

Dodavanjem prefiksa na glagole, često se menja glagolski vid. Tako glagoli nesvršenog vida (imperfektivni) plivati, pričati, trčati, spajanjem sa prefiksom pre-, postaju glagoli svršenog vida (perfektivni). Prefiksalnom tvorbom glagola mogu se označiti različite faze u izvršenju date radnje: započeti, napući, potrčati, izbaciti, pretrčati itd.

Postoje i glagolske složenice kod kojih je glagol na drugom mestu, a na prvom neka druga vrsta reči – imenica, prilog, broj. One mogu mogu nastati:

a) direktnim spajanjem: dangubiti.

b) posredstvom spojnih vokala: krivotvoriti, rukovoditi, zlostavljati.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanojčić, Ž. & Popović, Lj., Gramatika srpskog jezika, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1989. ISBN 978-86-17-15123-0

Literatura[uredi | uredi izvor]