Pređi na sadržaj

Снежна овца

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Snežna ovca
Ovis nivicola
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
O. nivicola
Binomno ime
Ovis nivicola
Rasprostranjenost snežne ovce

Snežna ovca (lat. Ovis nivicola) je sisar iz reda papkara (Artiodactyla) i porodice шупљорожаца (Bovidae). Najbliži srodnici ove vrste divlje ovce su severnoameričke vrste dolova ovca i američki muflon.

Podvrste

[uredi | uredi izvor]

Postoje sledeće podvrste snežne ovce:[1]

  • Kamčatska snežna ovca
    (Ovis nivicola nivicola)
  • Korjačka snežna ovca
    (Ovis nivicola koriakorum)
  • Čukotska snežna ovca
    (Ovis nivicola tschuktschorum)
  • Ohotska snežna ovca
    (Ovis nivicola alleni)
  • Jakutska snežna ovca
    (Ovis nivicola lydekkeri)
  • Putoranska snežna ovca
    (Ovis nivicola borealis)

Moguće je da postoji i podvrsta:

  • Kolimska snežna ovca
    (Ovis nivicola ssp)

Izgled

[uredi | uredi izvor]
Snežna ovca (ovan)

Krzno snežne ovce je leti tamnosmeđe, a zimi svetlosmeđe i vunasto. Prednja strana nogu im je tamnosmeđe boje, a zadnjica je svetle boje. Nos je bele boje, dok je ostatak glave tamnosmeđ. Uši su male i tamnosmeđe. I mužjaci i ženke imaju rogove koji su znatno manji od rogova blisko srodnog američkog muflona. Rogovi mužjaka su dugi do 90 cm, spiralni su, okrenuti unazad i nadole. Rogovi ženke su znatno manji i okrenuti su unazad.

Ovan je srednje veličine i teške građe. Glava mu je mala, sa kratkim ušima, vrat je kratak i debeo. Udovi su takođe veoma kratki i debeli.[2] Odrasli ovnovi su dugi 140-188 cm, visina grebena im je 76-112 cm, težina 56-150 kg. Ženke su nešto manje, njihovo telo dugo je 126-179 cm, visina grebena im je 76-100 cm, težina 33-68 kg. U poređenju sa ostalim podvrstama najkrupnije su kamčatska i čukotska podvrsta.[3]

Ugroženost

[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta divlje ovce nije ugrožena, navedeno je da postoji mali rizik, jer ima široko rasprostranjenje.[1]

Rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]

Rusija (Sibir) je jedino poznato prirodno stanište vrste. Snežna ovca (Ovis nivicola) naseljava visoravan Putoranu u centralnom Sibiru i severoistočni Sibir južno i istočno od reke Lene sve do Jablonovskih planina na jugu i Čukotke i Kamčatke na istoku.[1]

Populacioni trend

[uredi | uredi izvor]

Sredinom 1980-ih, procenjeno je da je populacija cele vrste snežne ovce između 85.000 i 95.000; od čega je populacija kamčatske snežne ovce (Ovis nivicola nivicola) između 12.000 i 13.000, jakutske snežne ovce (Ovis nivicola lydekkeri) između 55.000 i 60.000 , ohotske snežne ovce (Ovis nivicola alleni) između 10.000 i 12.000, korjačke snežne ovce (Ovis nivicola koriakorum) između 3.000 i 3.500, čukotske snežne ovce (Ovis nivicola tschuktschorum) između 3.000 i 3.500 i putoranske ili norilske snežne ovce (Ovis nivicola borealis) na 3.500. Imajući u vidu da nema skorašnjih procena o brojnosti populacije cele vrste, populacioni trend za ovu vrstu je nepoznat. Međutim, ima nedavnih procena za neke od podvrsta. Prema kamčatskom birou za sportski lov i ribolov kamčatska snežna ovca je 2007. imala populaciju od 7.000 jedinki. Prema ruskom ministarstvu za prirodne resurse, populacija putoranske podvrste je 2008. brojala oko 5.500 jedinki. Populacija čukotske snežne ovce je procenjena na oko 1.500 jedinki (crvena lista Ruske federacije 2000).[1]

Stanište

[uredi | uredi izvor]

Vrsta Snežna ovca (Ovis nivicola) ima stanište na kopnu. Naseljava stenovite planinske oblasti na nadmorskoj visini većoj od 1.700 metara na Putoranskoj visoravni i većoj od 2.000 metara u ostalim oblastima koje naseljava.[1]

Način života

[uredi | uredi izvor]

Početkom proleća, sjagnjene ovce (trudne ženke) napuštaju stada i krajem maja i u junu ženka (ovca) obično ojagnji po jedno mladunče (jagnje). U junu, stado se ponovo okuplja. Stariji ovnovi žive u odvojenim stadima do kraja jeseni. Sezona parenja traje od novembra do decembra. U toku zime, stada su na okupu i obično ih čini 15 do 20 jedinki.[1]

Snežne ovce su biljojedi, hrane se pretežno travom, ali i mahovinom, lišajevima i izdancima drveća. Ženke sazrevaju sa dve godine starosti, a mužjaci sa pet. Njihov životni vek je mnogo duži nego kod drugih vrsta divljih ovaca.[1]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g d đ e ž Harris, R.B. & Tsytsulina. K. (2008). Ovis nivicola. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2023.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 8. 3. 2024.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ Danilkin 2005, str. 391
  3. ^ Danilkin 2005, str. 395

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]