Stanislav Sondermajer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stanislav Sondermajer
Stanislav Sondermajer
Datum rođenja(1898-09-05)5. septembar 1898.
Mesto rođenjaBeogradSrbija
Datum smrti5. avgust 1914.(1914-08-05) (15 god.)
Mesto smrtiDobrićSrbija

Stanislav Staško Sondermajer (Beograd, 5. septembar 1898Dobrić, 5. avgust 1914) je bio najmlađi borac koji je, braneći svoju otadžbinu, poginuo u Cerskoj bici.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Grob u Bogosavcu

Rođen je u Beogradu kao sin hirurga Romana Sondermajera, sanitetskog pukovnika, i Stanislave, rođ. Đurić.

Kao učenik šestog razreda Druge beogradske gimnazije prijavio se u dobrovoljce po uzoru na stariju braću Tadiju (poznatog srpskog pilota i vazduhoplovnog inženjera) i Vladislava. Dok su se muškarci spremali za front, dečak je stao pred oca tražeći da krene i on, ali dozvolu nije dobio.

„Mnogo su voleli Srpstvo i Srbiju i zbog toga su otišli u rat. Mali Stanislav je pobegao u rat gde se prijavio negde kod Šapca. Učestvovao je u Cerskoj bici, gde je i poginuo četiri ili pet dana po dolasku“, rekla je Stanislavljeva snaha Zagorka Sondermajer.

Određen je da bude na službi u pozadini, dečak je preklinjao da mu se učini čast da uđe u borbeni red, a njegovo stradanje sa puškom u ruci izazvalo je suze u očima mnogih ratnika. U borbama kod sela Dobrić, 5. avgusta 1914. godine poginuo je najmlađi junak Cerske Bitke, Stanislav Staško Sondermajer.

Žene, sestre, majke sela Bogosavac, izašle su na bojište i našle telo mladog dečaka u mornarskoj uniformi, uzele su ga, donele u centar sela i sahranile na mestu gde i danas počiva. U bluzi poginulog dečaka pronađen je dnevnik umotan u maramicu u kojem opisuje kako ga je porazila smrt majke dva dana posle mobilizacije kao i atmosferu na frontu. Njegov razredni starešina Miodrag Ibrovac zapisao je o Stašku Sondermajeru „Od srca žaljen, mlad, a tako slavan, mali junak Trećeg konjičkog puka boravi večni san na polju časti“. Pesmom mu se odužila i Isidora Sekulić, čiji se deo, po odobrenju porodice objavio prvi put na godišnjicu Staškove smrti 5. avgusta 2011. godine: „Davno neobradovana, obradovala sam se diademi čistih tvojih detinjih očiju. Pričao si da voliš Srbiju, slobodu i jednog princa. I sa tobom zajedno, ja sam volela Srbiju“.

Meštani sela Bogosavac, uredili su njegov grob u centru sela i organizovali pomen 5. avgusta 2011. godine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]