Bajsko-subotička peščara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Položaj peščare

Bajsko-subotička peščara[1] je mala izdvojena peščara koja se nalazi u okolini mesta Riđica, na krajnjem severu Srbije, uz državnu granicu sa Mađarskom. Površine je približno 17 km², ali ne i geografski, pošto se preko granice bez prekida nastavlja u pravcu Kiškunhalaš, kao deo Velike nizije u Mađarskoj. Ova peščara se u širem smislu – u okviru Srbije – može smatrati celinom sa Subotičkom peščarom, ako se uzme u obzir njihovo slično poreklo, pa se može, provizorno, voditi pod imenom „Bačka” peščara, za razliku od Banatske[2] t. j. Deliblatske, iako je to netačno, jer kao što u Banatu ima i drugih peščara osim Deliblatske tako ih i u Bačkoj ima još nekoliko, osim Subotičke i Bajsko-subotičke (vidi: Peščara).

Ova peščara, zajedno sa znatno većom Subotičkom peščarom (veličine 150 km²) predstavlja deo velike Bajske peščare u Mađarskoj[3] te su na taj način povezane u jedinstvenu geografsku celinu.

S juga, takođe kao i Subotička, naslanja se direktno na lesnu zaravan Telečke, ali je za desetak kilometara bliže samom naselju (na 27 km) – alternativni naziv Telečka peščara potiče od imena sela Telečka u opštini Sombor.

Na samu lesnu zaravan ova peščara prelazi direktnije nego Subotička peščara. Iako se generalno smatra da postoji linija razgraničenja između pedoloških celina peščare i lesne zaravni Telečke, ta granica nije svuda jasna jer se pesak oduvek širio putem vetra. Severni i severozapadni vetar (severac) duva najvećim delom godine, tako da pesak peščare navejava lesnu zaravan sa prelazima u takozvani crni pesak i černozem izmešan sa peskom. Geološka osnova peska peščare je, isto kao i humusnim crnicama, debela naslaga lesa.

Što se biljnog pokrivača tiče, ova peščara nije pod šumom, već je prekrivena manjim plantažnim vinogradima i voćnjacima od kojih su mnogi zbog odliva stanovništva sve više napušteni i zaparloženi, što pomaže da se barem delimično povrati izgled nekadašnje prirodne sredine.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr Mlađen Jovanović (2014): Peščare u Srbiji[mrtva veza]. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Novom Sadu.
  2. ^ B. Butorac, V. Habijan-Mikeš, V. Vider (2002): Opstanak peščara u Vojvodini – Sanddunes in Yugoslavia (Vojvodina). Grafoprodukt Subotica, pp. 23, 37.
  3. ^ a b dr Mirko Grčić, dr Stevan Stanković, dr Ljiljana Gavrilović, dr Svetlana Radovanović, dr Milomir Stepić, mr Snežana Đurđić, Geografija za III razred gimnazije, str. 30, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008;