Tirs

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predstava tirsa u ruci božanstva na krateru (Muzej Bardo, Tunis, Tunis)

Tirs(us) ili tirsos (starogrčki : θυρσος) je štap ili stabljika vitine (Ferula communis L.) prekrivena granama i listovima puzavog bršljana, ponekad obavijen trakama, a uvek sa šišarkom bora na vrhu .

Simbolika[uredi | uredi izvor]

Tirs je povezan sa Dionisom (ili Bahusom) i njegovim sledbenicima, satirima i menadema. On je simbol prosperiteta, plodnosti, hedonizma i zadovoljstva, generalno, uživanja. [1] Navodi se da je tirs bio poseban falus plodnosti, sa šišarkom na vrhu koja izbacuje seme.

Ponekad tirs je prikazivan u kombinaciji sa kantarosom, vinskom posudom , drugim simbolom Dionisa , formirajući muško - žensku kombinaciju kao kraljevskim skiptarom i šarom. [2] Vitina, štap tirsusa je simbol obrađenih polja. Njen osušeni sok je izvor oporog, veoma cenjenog začina asafetide koji zna da bude "hrana bogova". Bršljan i šišarka bora, predstavljaju šumu, tako da je tirs i simbol jedinstva polja i šuma.[3]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

U grčkoj religiji, nosili su ga sledbenicima Dionisa. Euripid je pisao da je med kapao sa štapova tirsa koje su nosile bahanalske menade. [4] Tirs je bio sveto oruđe u verskim ritualima i praznicima.

Mitologija kaže da su se tirsusi u rukama Bahusa i njegovih sledbenika pretvarali u opasno oružje zbog gvozdenog šiljka pri vrhu skrivenog u lišću [5] Otuda se njegov tirs zove "koplje obavijeno listovima puzavice" [6] a za njegov vrh se mislilo da podstiče ludilo.[7]

Tirs u literaturi[uredi | uredi izvor]

U Ilijadi, Diomed, jedan od vodećih ratnika Ahajaca, pominje Tirs govoreći Glauku, jednom od likijskih komandanata trojanske vojske, o Likomedu, kralju Skirosa:

“Он је по светоме брду на Ниси дојкиње бога
махнитог Диониса растур'о; тирсусе на тле
оне побацаше све, кад људомора стане Ликомед
да их останом бије, Дионис се уплаши и сам
у вале зарони морске, а Тетида збуњеног бога
дочека тада на крило...“[8]  

Euripid u drami Bahantkinje tirs eksplicitno pripisuje Dionisu kao deo kostima dionizijskog kulta: “Da podignem svoj Bahanalski glas, i prikrijem sve koji reaguju u odeću od jelenske kože, i stavim tirs u njihove ruke - oružje obavijeno bršljanovim izdancima ... " Euripid takođe piše , "Postoji gruba divljina u štapu vitine – to potpuno poštujem. "

Platon piše u Fedonu : Mislim da su stvaraoci misterija nalazili pravi smisao i nisu bili puki besposličari kada su davno nagovestili da će onaj ko prolazi neposvećen i neupućen u svet živeti u ljušturi, ali da će onaj ko uđe u svet posle inicijacije i prečišćenja živeti sa bogovima. "Mnogi su", kako se kaže u misterijama, " nosioci tirsa, ali malo je mistika", - što znači, kako ja tumačim reči, pravih filozofa.

U drugom delu Geteovog Fausta, Mefisto pokušava da uhvati Lilit, samo da bi saznao da li je ona iluzija: „Pa, tada, visoku ću uloviti... / A onda ću tirs ugrabiti ! / Sa glavom borove šišarke“.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ioannis Kakridis, Ελληνική μυθολογία Εκδοτική Αθηνών 1987 (na grčkom)
  2. ^ Vinum Nostrum. „Red-figure bell krater”. Museo Galileo. 
  3. ^ Wyrtig  OE wyrtig
  4. ^ Euripides, Bacchae, 711.
  5. ^ Diodorus. iii. 64, iv. 4; Macrobius. Sat. i. 19.
  6. ^ Ovid. Met. iii, 667
  7. ^ Hor. Carm. ii. 19. 8; Ovid. Amor. iii 1. 23, iii. 15. 17, Trist. iv. 1. 43.; Brunk, Anal. iii. 201; Orph. Hymn. xlv. 5, 1. 8.
  8. ^ Homer, Ilijada. Izdavač Knjiga komerc, Beograd, VI pevanje