Tomas Vudstok

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tomas Vudstok
Lični podaci
Datum rođenja(1355-01-07)7. januar 1355.
Mesto rođenjaWoodstock Palace,
Datum smrti8. septembar 1397.(1397-09-08) (42 god.)
Mesto smrtiKale,
Porodica
SupružnikEleanor de Bohun
PotomstvoHumphrey, 2nd Earl of Buckingham, Anne of Gloucester
RoditeljiEdvard III Plantagenet
Filipa od Enoa
DinastijaPlantagenet
Prethodnik-
NaslednikHumphrey, 2nd Earl of Buckingham

Tomas Vudstok (engl. Thomas [1]; 7. januar 1355, Vudstok - 8. ili 9. septembar 1397, Kale) je bio najmlađi sin engleskog kralja Edvarda III i njegove supruge Filipe od Enoa.

Godine 1385. dodeljena mu je titula vojvode od Glostera. On je bio prvi vojvoda od Glostera.

Vodio je Englesku vojsku u Stogodišnjem ratu, ali nije uspevao da se nosi sa francuskim vojskovođom Bertranom di Geklenom i njegovim saborcima [2]. Preduzeo je samo jedan jedini pohod protiv Francuske, koji je bio dosta jalov i njegova je vojska razbijena pod Nantom, 1380. godine.

Njegov sinovac kralj Engleske Ričard II pokušavao je da zavede apsolutizam. On je ispunio činovništvo svojim besprekorno odanim slugama. Takođe je svoje miljenike učinio perovima, a neke od njih uveo u svoj savet. Na taj način obezbedio je sebi čvrst nadzor nad savetom i podršku jedne snažne stranke u Gornjem domu. Predano se posvetio ispunjavanju Donjeg doma svojim pristalicama, pa je parlament u dobroj meri bio ispunjen njegovim ljudima [3]. Kao buntovan baron [4] Tomas je bio vođa skupine barona, koja se nazivala Gospode pozivari (engl. Lords Appelant). Oni su pokušavali da uspostave nadzor nad organima državne vlasti.

Tomas je 1397. godine kao vođa ove skupine uhapšen, izveden pred Gornji dom, koji su činili kraljeve pristalice, i osuđen na smrt [3]. Zadavljen je 8. ili 9. septembra 1397. godine u Kaleu, a njegove zemlje kralj je konfiskovao.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Henri III Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
8. Edvard I Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Eleonora od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
4. Edvard II Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Fernando III od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
9. Eleonora od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Žana od Pontjea
 
 
 
 
 
 
 
2. Edvard III Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Filip III Hrabri (=28)
 
 
 
 
 
 
 
10. Filip IV (kralj Francuske)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Izabela Aragonska (=29)
 
 
 
 
 
 
 
5. Izabela Francuska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Enrike I od Navare
 
 
 
 
 
 
 
11. Huana I od Navare
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Blanš od Artoa
 
 
 
 
 
 
 
1. Tomas Vudstok
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. John I, Count of Hainaut and Lord of Avesnes
 
 
 
 
 
 
 
12. John II, Count of Holland
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Adelaide of Holland
 
 
 
 
 
 
 
6. Vilijam I, grof od Enoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Henrik V, grof od Luksemburga
 
 
 
 
 
 
 
13. Filipa od Luksemburga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Margareta od Bara
 
 
 
 
 
 
 
3. Filipa od Enoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Filip III Hrabri (=20)
 
 
 
 
 
 
 
14. Šarl Valoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Izabela Aragonska (=21)
 
 
 
 
 
 
 
7. Žana od Valoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Karlo II Napuljski
 
 
 
 
 
 
 
15. Margareta od Anžua i Mena
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Marija Ugarska
 
 
 
 
 
 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pejnter 1997, str. 591.
  2. ^ Pejnter 1997, str. 398.
  3. ^ a b Pejnter 1997, str. 433.
  4. ^ Pejnter 1997, str. 399.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]