Ugovor o trgovinskom zastupanju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ugovor o trgovinskom zastupanju[1] poznat je i pod nazivom ugovor o agenturi, jer se zastupnik često naziva i agentom. Izraz „agentura“ ima različito značenje u pravnoj nauci i u praktičnom životu. U najširem smislu reči izraz zastupanje označava sve oblike zastupanja ekonomskih interesa zastupanog lica od strane zastupnika, koji pruzima prava i obaveze u prometu za svog nalogodavca, odnosno, vlastodavca (principala).

Svojstva ugovora, strane, pojam, značaj[uredi | uredi izvor]

Ugovor o trgovinskom zastupanju spada u red ugovora o uslugama. On je imenovan, dvostrani ugovor, teretan, formalan, kauzalan, i trajnije prirode. On se obavezno zaključuje u pisanom obliku, koji je uslov punovažnosti ugovora. Ovo pismeno u praksi služi zastupniku da se njime legitimiše pred trećim licima sa datim ovlašćenjem. U pojedinim pravnim sistemima ovaj je ugovor neformalan, međutim iz praktičnih razloga strane pribegavaju pisanom obliku. To je ugovor novijeg datuma, koji je nastao iz potrebe bržeg, stručnijeg, i ekonomičnijeg obavljanja poslova robnog prometa, ali i radi stručne zaštite privrednih subjekata na tržištu.

Ugovor o zastupanju je ugovor između zastupnika (agenta) i nalogodavca (vlastodavca, klijenta), kojim se zastupnik obavezuje da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, da u tom smislu posreduje i po ovlašćenju zaključuje u ime i za račun svog nalogodavca, a nalogodavac se obavezuje da za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju).[2] Pošto je ugovor o trgovinskom zastupanju teretan ugovor, provizija ima karakter cene za zastupničku uslugu.

Zastupnik posreduje, zaključuje ugovore u ime i za račun svog nalogodavca i obavlja druge pravne i faktičke radnje u cilju zaštite interesa svog komitenta, zbog čega odnos između zastupnika i komitenta mora počivati na poverenju.

Da bi zastupnik mogao da zaključuje ugovore u ime i za račun svog nalogodavca, on mora imati ovlašćenje, koje može biti: specijalno ili generalno, na određeno ili na neodređeno vreme.

Osnovni izvor prava kod ugovora o trgovinskom zastupanju je Zakon o obligacionim odnosima. Međutim, kao izvori prava služe i Zakon o osiguranju, Zakon o tržištu hartija od vrednosti i drugi propisi.

Jedan nalogodavac može imati više zastupnika na istom području, čak za istu vrstu poslova. Međutim, jedan zastupnik za istu vrstu poslova na istom području ne može da obavlja zastupničku delatnost za više nalogodavaca, osim uz njihovu međusobnu saglasnost.

Zastupanje je vrsta privredne delatnosti koju obavljaju stručna lica, sa profesionalnim znanjem i praktičnim iskustvom u cilju zarade.[3] Potreba za zastupanjem je postala neophodna, jer zastupano lice se oslobađa vršenja onih poslova za koje nije osposobljeno, a zastupnik je lice od struke, profesije i zanata, koji poslove zastupanja bolje poznaje od svog komitenta.

Bitni elementi ugovora[uredi | uredi izvor]

Polazeći od Zakona o obligacionim odnosima, zastupnik ima obavezu da izvrši zastupničku ulogu, a nologodavac da za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju).

Bitan sastojak ugovora je ovlašćenje koje nalogodavac daje zastupniku u vidu naloga. Obim ovlašćenja i vrsta ovlašćenja određuju se ugovorom. Drugi bitni element ugovora je provizija, koja se odrađuje ugovorom, a može biti određena prema tarifi zastupnika ili na drugi uobičajen način.

Sadržina i prestanak ugovora[uredi | uredi izvor]

Sadržina ugovora o trgovinskom zastupanju zavisi od obima ovlašćenja datog zastupniku i vrste ovlašćenja. Stoga su obaveze zastupnika vezane za punomoćje, dok su obaveze nalagodavca određene.

Obaveze trgovinskog zastupnika[uredi | uredi izvor]

  1. Obaveza vršenja poslova zastupanja (posredovanje, obaveštavanje javnosti) - Zastupnik može da posreduje u pregovorima, tj. da dovodi u vezu treće lice i svog nalogodavca radi pregovora, može da učestvuje prilikom zaključivanja ugovora, da se stara o izvršenju ugovora, daje stručna mišljenja, daje i prima potrebne izjave i, ako je ovlašćen, da u ime i svog nalogodavca zaključi ugovor. Zastupnik je dužan i da obaveštava javnost putem reklama ili na neki drugi način o predmetu poslovanja svog komitenta. Dobijeno ovlašćenje, zastupnik može preneti na drugog samo uz saglasnost nalogodavca.
  2. Obaveza stručne zaštite interesa nalogodavca - Zastupnik je dužan da postupa brižljivo po pravilima struke, sa pažnjom dobrog privrednika.
  3. Obaveza obaveštavanja - Zastupnik je dužan da redovno obaveštava svog nalogodavca o svim značajnim okolnostima, potencijalnim klijentima, stanju na tržištu, kretanju cena, novim tendencijama na tržištu itd.
  4. Obaveza pridržavanja uputstava i naloga - Delatnost zastupnika ograničena je uputstvima i nalozima komitenta. Trgovinski zastupnik ne sme primiti ispunjenje obaveze trećeg lica prema nalogodavcu ako za to nije posebno ovlašćen. Međutim, pretpostavlja se da je ovlašćen da preduzima potrebne mere radi zaštite interesa svog nalogodavca, jer to proizilazi iz prirode samog posla. Lice koje zaključi ugovor bez ovlašćenja naziva se neovlašćeni zastupnik. U ovakvom slučaju, druga strana ima pravo da zastupanom ostavi primeren rok da takav ugovor odobri. Ako do toga ne dođe, ugovor je ništav, ali nalogodavac ima pravo da zahteva naknadu štete od neovlašćenog punomoćnika. Ista je situacija kada ovlašćeni punomoćnik zaključi ugovor po prestanku važenja punomoćja.
  5. Obaveza čuvanja poslovne tajne - Kako zastupnik ima uvid u dokumenta koja su poslovna tajna njegovog komitenta, njegova obaveza je da saznanja o poslovnoj tajni čuva dok obavlja posredničku i zastupničku delatnost, pa i po izvršenju ugovora o trgovinskom zastupanju.
  6. Obaveza vođenja poslovne knjige (zastupničkog dnevnika) i sastavljanja zaključnica - Zastupnički dnevnik služi zastupniku da u njemu hronološki upisuje sve ugovore koje je zaključio u ime i za račun svog nalogodavca, kao i sastojke tih ugovora. Kad zaključi ugovor sa trećim licem, zastupnik je dužan da sastavi zaključnicu u tri primerka sa svojim potpisom i da ih dostavi trećem licu na potpis. Jedan potpisan primerak, od strane trećeg lica, dužan je da dostavi svom nalogodavcu. Zastupnički dnevnik mora biti overen kod nadležnog državnog organa.
  7. Obaveza plaćanja računa - Zastupnik je dužan da nalogodavcu polaže račune o svom poslovanju za vreme trajanja ugovora, ali i po izvršenju naloga. O načinu polaganja računa strane se ugovorom sporazumeju, a ukoliko ugovorom nije naznačeno, važe pravila trgovinskih običaja.
  8. Obaveza vraćanja stvari - Zakonska je obaveza zastupnika da po prestanku ugovora o trgovinskom zastupanju sve stvari vrati svom nalogodavcu. Nalagodavac često daje zastupniku, radi lakšeg i uspešnijeg obavljanja posla, različiti propagadni i drugi materijal, kao što su modeli, uzorci, mustre, makete, reklamni materijal i sl.

Obaveze nalogodavca[uredi | uredi izvor]

  1. Obaveza pridržavanja datog naloga - Stupajući u ugovorni odnos, nalogodavac daje nalog odgovarajuće sadržine svom trgovinskom zastupniku. Zastupnik je dužan da se pridržava datih ovlašćenja, a ukoliko ih prekorači, nalogodavcu duguje naknadu štete koju ovaj zbog toga trpi. Ukoliko treće lice nije moglo znati za prekoračenje ovlašćenja, zaključeni ugovor obavezuje nalogodavca, ali to ne oslobađa zastupnika od odgovornosti koji je dužan da naknadi štetu nalogodavcu.
  2. Obaveza predaje dokumenata, materijala i saradnje - Nalogodavac je dužan da zastupniku preda isprave, uzorke, mustre, makete, modele i druga dokumenta radi lakšeg obavljanja poslova i da sa njim sarađuje, kontaktira, traži savete i daje svoja mišljenja. Tu spada i obaveza obaveštavanja da li prihvata ili ne primenjen ugovor, da li smanjuje ili povećava obim svog poslovanja, da li insistira na određenoj klijenteli i sl.
  3. Obaveza plaćanja provizije (naknade) - Naknada predstavlja novčani iznos vrednosti učinjene zastupničke usluge, čija se visina određuje ugovorom između nalogodavca i zastupnika. Ako ona nije ugovorena, nalagodavac je dužan da plati naknadu prema tarifi trgovinskog zastupnika ili prema običajima u mestu zastupanja.
  4. Obaveza naknade troškova - Nalogodavac nije dužan da zastupniku nadoknadi uobičajne troškove koji su uračunati u proviziju, ali nalogodavac će dugovati neuobičajne troškove, izvanredne troškove, troškove koji su nastali u cilju zaštite interesa nalogodavca, troškove koji su nastali izdavanjem naknadnih naloga, kao i one troškove koje je izazvao svojom krivicom.

Prestanak važenja ugovora između nalogodavca i zastupnika[uredi | uredi izvor]

Ugovor o zastupanju prestaje ako je zaključen na određeno vreme, pa to vreme istekne. Ugovor prestaje i saglasnošću obeju strana pre ispunjenja obaveza iz ugovora. Takođe, on može prestati i otkazom punomoćja nalogodavca ukoliko za to postoje ozbiljni razlozi, kao i otkazom zastupnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ L. Spirović Jovanović, Lj. Dabić, Trgovinsko pravo. . Београд. 2008. pp. 633-638. ISBN 978-86-82825-10-4. 
  2. ^ Zakon o obligacionim odnosima upotrebljava izraz „nalogodavac“, dok je poslovna praksa prihvatila izraz „komitent“. Ima autora koji se zalažu za prihvatanje izraza „agent“ kao i za promenu naziva ugovora o trgovinskom zastupanju u ugovor o agenturi. Bliže o ovome videti: V. Kapor - S. Carić, op. cit.. str. 203; M. Vasiljević, Trgovinsko pravo, (2006). str. 441.
  3. ^ Oblici zastupanja mogu biti različiti. Podela oblika zastupanja vrši se na osnovu različitih kriterijuma. Jedan od oblika je i trgovinsko zastupanje. Bliže o ovome videti: V. Jovanović, Ugovor o međunarodnoj trgovini. str. 335.