Ujkiđoš

Koordinate: 46° 20′ 45″ S; 21° 09′ 32″ I / 46.34588° S; 21.1588° I / 46.34588; 21.1588
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Totkomloš
mađ. Újkígyós
Filagorija sagrađena je oko 1860. godine.
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionVelika južna ravnica
ŽupanijaBekeš
SrezBekeščaba
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 5.537[1]
 — gustina104 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate46° 20′ 45″ S; 21° 09′ 32″ I / 46.34588° S; 21.1588° I / 46.34588; 21.1588
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina54,92 km2
Totkomloš na karti Mađarske
Totkomloš
Totkomloš
Totkomloš na karti Mađarske
Poštanski broj5661
Pozivni broj(+36) 66
Veb-sajt
http://ujkigyos.hu/

Totkomloš (mađ. Újkígyós) je manji grad u županiji Bekeš u Mađarskoj.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pokriva površinu od 54,92 km2 (21,20 sq mi) i od 2002. godine imao je 5.723 stanovnika.

Iako „prefiks” „uj”, što znači „novi”, izgleda da sugeriše da je grad nedavno stvoren, verovatno datira još iz istorije kao i susedni Sabadkiđoš „Slobodni Kiđoš” (videti datum na gradskom grbu). Grad je doživeo veliku ekspanziju posle Drugog svetskog rata. Komunistička partija Mađarske je konsolidovala svoju vlast kao deo svoje „socijalističke transformacije poljoprivrede“ koja je nametnuta seoskom stanovništvu.[2] Zemljoradničke porodice iz okolnih sela, od kojih je većina nekada radila kao zakupci kod nedavno ukinute vlastele, bile su prinuđene da se presele u centralni okrug i da obrađuju zemlju kao deo kolektiva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Još krajem 1960-ih, mnoge bivše rezidencije koje su pretvorene u štale i skladišta još su bile u upotrebi od strane kolektiva.

Postepeno popuštanje vladine kontrole koje je usledilo nakon sovjetske ruske invazije i naknadne represije 1956. godine[3] i sporog ekonomskog oporavka 1960-ih doveli su do značajnog poboljšanja života građana. Uveden je gradski vodovod, iako je bio toliko manjkav, što su ga ljudi prezrivo nazivali "socijališ Arbajt". Mise, uključujući i svadbene, služene su pod zvaničnim vladinim pokroviteljstvom u lokalnoj rimokatoličkoj crkvi.

Tokom leta 1968. tokom godišnjeg nacionalnog Tancfestivala, Ujkiđoš je, zajedno sa ostatkom zemlje, po prvi put uspeo da primi mnoge od 200.000 povratnika koji su pobegli iz zemlje nakon pobune 1956. godine.[4] Ova novina se poklopila sa vrhuncem reformskih napora Aleksandra Dubčeka u susednoj Čehoslovačkoj, čiji je radikalizam podstakao povratak ruske vojske pre kraja leta, uveče 18./19. avgusta 1968. godine.[5]

Četrdeset godina kasnije, čini se da se grad malo razlikuje po veličini ili izgledu. U stvari, pogled na region iz vazduha ili satelita pokazuje malo razlike u odnosu na fotografije snimljene 1962. godine, da bi se prikazao uspeh vladinih programa kolektivizacije.[6] Moderni sadržaji obiluju poređenjem, u Ujkiđošu je 1968. postojao samo jedan automobil. Ali grad je malo porastao jer mnogi mladi ljudi odlaze da traže sreću u većim gradovima kao što su Segedin i Budimpešta.

Od kada je Komunistička partija odustala od monopola vlasti 1989. godine, došlo je do privatizacije kolektivnih farmi. Ali potrebno je više istraživanja kako bi se rasvetlio put kojim su krenuli ljudi iz Ujkiđoša. Potrebno je istražiti u kojoj meri je kolektiv nastavio da funkcioniše kao zadružno preduzeće. Takođe treba utvrditi koliko je okolnog poljoprivrednog zemljišta predato privatnim licima ili vraćeno prethodnim vlasnicima. Jedan izvor nedvosmisleno navodi da su „devedesetih godina prošlog veka privatizovane radnje zadruge u stečaju, a sama zadruga podeljena na nekoliko manjih poslovnih jedinica. Nekoliko porodica se sada bavi poljoprivredom kao privatni poljoprivrednici na svom zemljištu koje su dobili nakon pokreta za kompenzaciju. [7] Ujkiđoš je doživeo mnoge promene od uspostavljanja demokratske vlade. Ali fotografija mlade devojke na konju, snimljena u leto 1968, mogla bi da se reprodukuje na periferiji grada danas (2010). Tradicija „konjarstva“ datira još od ranih dana migracije Mađara u Karpatski basen i nije verovatno da će uskoro nestati.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U 2001. godini 98% stanovništva naselja su bili Mađari, 1% Romi, 1% ostali (uglavnom Slovaci i Rumuni).[8]

Tokom popisa 2011, 90,9% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 2,4% kao Romi, 0,3% kao Nemci, 0,8% kao Rumuni i 0,5% kao Slovaci (9,1% se nije izjasnilo, zbog dvostrukog identiteta, ukupan broj može biti veći od 100%).

Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 54,3%, reformisani 3,3%, luterani 3,7%, grkokatolici 0,4%, nedenominacioni 16,1% (19,7% se nije izjasnilo).[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gazetteer of Hungary, 1st January 2015. Hungarian Central Statistical Office. 3 September 2015
  2. ^ Mihalyfi, 1962, strana 147
  3. ^ King, 2001, strana 626
  4. ^ King, 2001, strana 627
  5. ^ King, 2001, strana 627
  6. ^ Mihalyfi, 1962, strane 118-119
  7. ^ Jároli 2007
  8. ^ A 2001-es népszámlálás nemzetiségi adatsora
  9. ^ Újkígyós Helységnévtár

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]